Prije desetak dana britanska je agencija Reuters objavila je analizu mogučih zbivanja na francuskoj političkoj sceni 2017. godine, točnije u vrijeme održavanja predsjedničkih izbora. Pozivajući se na istraživanje agencije Ifop, koja je provela anketu među francuskim biračima, Reuters je zaključio da sadašnji predsjednik Francoise Holland nema nikakvih izgleda da dobije povjerenje Francuza za drugi petogodišnji mandat. Tu prosudbu britanska je agencija temeljila na činjenici da predsjednika Hollanda, prema rezultatima Ifopa, ovoga trenutka podržava svega 13 posto glasaća. To je najniža podrška što ju je dobio bilo koji Francuski predsjednik od 1945. do danas.
Na rezultate Ifopove ankete reagirao je i Holland. U opširnom interviewu za tjednik “Paris Match” rekao je da će 2017. još jednom tražiti povjerenje Francuza i dodao: “Nemojte me ocjenjivati sada nego na kraju petogodišnjeg mandata… Tada ocjenjujte rezultate moga rada i mojih političkih poteza…”
Negativne ocjene svoga djelovanja Holland je dobio zbog lošeg gospodarskog stanja u zemlji, krizi francuske poljoprivrede, rasta nezaposlenosti, velikom proračunskom deficitu, sve većem javnom dugu i gubitku francuskog utjecaja na opću politiku Europske Unije. Ostane li Holland kandidat ljevice na izborima 2017. godine, ta se politička opcija može oprostiti od Elizejske palače, službene rezidencije francuskih predsjednika, smatra Reuters.
Po ocjeni britanske agencije izglede za pobjedu na izboru 2017. ima Mariane Le Pain, čelnica krajnje desne stranke Nacionalna fronta. Ta je stranka, na posljednjim izborima za Europski parlament osvojila najviše glasova i povećala izglede na predstojećim parlamentarnim izborima u Francuskoj. No, pravo iznenađenje je procjena Rutersa tko je največi favorit izbora koji slijede za dvije i pol godine. To nije Holland ili neki drugi kandidat ljevice, nije ni krajnje desna Mariane Le Pain, nije ni bivši predsjednik Nicolas Sarkozy koji je najavio svoje kandidaturu i koji je izgubio drugi mandat upravo u srazu s Hollandom. Britanska agencija procjenjuje da najviše izgleda za pobjedu na predsjedničkim izborima 2017. ima – Alain Juppe!
Onome tko površno ili nikako ne prati politička zbivanja u Francuskoj to ime ništa ne znači. Međutim, Francuzima, ali i mnogima u Europi i svijetu Alain Juppe je itekako poznat. U već spomenutoj anketi Ifopa, političko djelovanje Alaina Juppea podržalo je 65 posto ispitanika, što je najveća podrška nekom tko djeluje na javnoj političkoj sceni. Što je tu neobično? To da Juppe već nekoliko godina ne djeluje na ncionalnom političkom planu. On je od 8. listopada 2006. samo gradonačelnik Bordeauxa i ništa više.
Što su onda u dobropis Alainu Juppeu stavili francuski ispitanici. Svakako dobro upravljanje gradom. Bordeaux nema komunalnih i socijalnih kriza poput Lyona, Marseilla ili Pariza. U gradu se poštuju strogi ekološki standardi. Ipak, to ne bi bilo dovoljno za tako snažnu podršku na nacionalnom planu. Poznavajući Juppeov politički životopis očito je da su Francuzi negradili njegovo djelovanje prije nego je sjeo u fotelju gradonačelnika Bordeauxa. A toga je bilo na pretek.
Bio je, uz ostalo, predsjednik vlade, ministar vanjskih poslova, ministar obrane, ministar ekologije i ministar financije te ministar za europske poslove. Dovoljno za dva života. A onda je došao krah, žestok i neumoljiv. Kao predsjednik vlade u srpnju 1997. suočio se s generalnim štrajkom i masovnim prosvjedima koji su u režiji sindikata ,danima potresali Francusku. Bili su to najveći nemiri od 1968, godine. Juppe je dao ostavku.
Za druge to bi bio kraj političke karijere, ali ne i za Juppea. U nekoliko narednih vlada desnoga centra nametnuo se kao gotovo nezamjenjljiv kadar i sjedio je u ministarskim foteljama ili kao zastupnik u nacionalnom parlamentu. A onda je došao novi udarac. Nakon duže istrage optužen je da je u jednoj od političkih kampanja novac državnog proračuna trošio za stranku Unija za republiku, čiji je član bio. Istraga je utvrdila da ništa od novca nije završilo u Juppeovim đepovima, ali je protuzakonito djelovanje utvrđeno, Osuđen je na 9 mjeseci zatvora, uvjetno na 15 mjeseci. To bi doista za mnoge bio kraj političkog života. Međutim, Juppe se poput mitskog feniksa vratio u politiku pobjedivši 2006. na izborima za prvog čovjeka Bordeauxa. I s toga mjesta, procjenjuje Reuters, ima najviše izgleda da se 2017. useli u Elizejsku palaču. Francuski zakoni dozvoljavaju da se može istovremeno obavljati dužnost u lokalnoj jedinici vlasti i izvršnim institucijama na nacionalnom novou. Kako to izgleda u praksi pokazuje karijera jednog drugog gradonačelnika Bordeauxa. Jacques Chaban-Delmas sjedio je u gradonačelničkoj fotelji od 1947. do 1995. Punih i nevjerojatnih 48. godina. Za to je vrijeme, osim zastupničke funkcije u parlamentu u tri navrata bio njegov predsjednik, jednom premijer i dva puta ministar.Kada su političke karijere u Francuskoj u pitanju, da parafraziramo Oskara Willdea: Važno je biti gradonačelnik Bordeauxa.
Na kraju nešto osobno. Alaina Juppea upoznao sam u rujnu 1994. kada sam prvi puta izvještavao sa zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih Naroda u New Yorku. U pauzi jedne plenarne sjednice sjeo je za moj stol u jednom od salona palače UN na East Riveru. Predhodno se ispričao što smeta ali svi su ostali stolovi bili zauzeti. Po beđu koji sam nosio vidio je da sam novinar i počeo me ispitivati o mojim dojmovima dotadašnjeg tijeka plenarnog zasjedanja. Djelovao je vrlo srdačno i prijateljski otvoreno. Nakon dvadesetak minuta upitao me od kuda sam. Kada je čuo nasmijao se i rekao “Lako je Hrvatskoj da bude nepopustljiva kada ima sponzora kao što je Madelain Albright…”
Valja objesniti da se istovremeno sa zasjedanjem OS UN odvjalo i zasjedanje Vijeća sigurnosti na kojem je Rusija nastojala progurati jednu rezoluciju o stanju u Hrvatskoj. Taj dokument bi sadržajem dao podršku srpskim pobunjenicima i njihovoj okupaciji dijela Hrvatske. Hrvatsko izaslanstvo na čelu s Matom Granićem toj se rezoluciji oštro protivilo.
Na Juppeovu primjedbu o sponzorstvu tadašnje američke državne tajnice odvratio sam da je Hrvatska sama svoj sponzor, ali da imamo prijatelje u svijetu. Uz smješak prijateljski je pržio ruku, zahvalio na društvu uz napomenu kako je i Francuska prijatelj Hrvatske.
Istoga poslijepodneva sa sadržajem razgovora sa Juppeom, tadašnjim francuskim ministrom vanjskih poslova, upoznao sam dr. Matu Granića, šefa hrvatske diplomacije. Zamolio me da o tom razgovoru ne pišem u svom izvještaju iz New Yorka dok se ne sazna sudbina rezolucije Vijeća sigurnosti, Nakon tri dana, na glsovanju u VS rezolucija nije prošla. Protiv je bila i Francuska. Vrlo brzo nakon toga, politički su analitičari pad ruske rezolucije ocjenili kao značajnu diplomatsku pobjedu mlade hrvatske države.
