Grčki je parlament 29. prosinca, u trećem navratu pokušao izabrati predsjednika republike. Na najvišu političku dužnost u Grčkoj dolazi se glasovima parlamentarnih zastupnika, a ne na neposrednim izborima i glasovima večine biraća. Čini se da je taj ponedjeljak bio
crni dan za vladajuću političku elitu jer je jedini kandidat za predsjednika, Stavros Dimos, dobio 167 glasova, a za izbor mu je bila potrebna potpora 180 zastupnika. Kada parlament ni nakon tri kruga glasovanja ne izabere šefa države, parlament se raspušta i gradjani idu na prijevremene parlamentarne izbore. To znaći da se u najvišem zakonodavnom tijelu mogu stubokom izmješati karte i stvoriti podloga za vladu koja je po svemu suprotna onoj koja je bila na vlasti do tada. Grci ća najvjerojatnije krajem sijećnja na izbore, a ta je činjenica izazvala duboku uznemirenost, gotovo paniku u redovima političke i birokratske elite u Europskoj Uniji.
Što se to događa u Ateni, pitali su se eurobirokrati u Bruxellesu. Tek im je krenuo gospodarski i financijski oporavak, a oni hoće na izbore, mrmljala je europska elita, mislima okrenuta novogodišnjem raspustu i zimskim radostima. No, prava je panika u Bruxelu nastala kada su stigle prognoze, nastale na temelju ispitivanja grčkog javnog mnijenja, o tome tko bi mogao biti pobjednik prijevremenih izbora. To je nenoguće, zdvajali su u Bruxelu, sve, sve, samo ne Syriza i Alexis Tsipras, to znači udar na Europsku Uniju, to je nova grčka kriza. Svoju zabrinutost u vrhu EU temeljili su na prognozama da će Koalicija radikalne ljevice (Syriza je akrinim grčke verzije imena)osvojiti na prijevremenim izborima najviše glasova biraća – 27,2 posto, a stranka Nova demokracija 24 posto. Ako rezultati izbora potvrde prognoze, Karolas Papulias, sadašnji predsjednik republike, morao bi mandat za sastav nove grčke vlade povjeriti Alexisu Tsiprasu, vođi Syrize.
Tko je Alexis Tsipras i što je Syriza? Zašto su noćna mora u Bruxelu, ali i Berlinu, Londonu i Rimu? Nastala prije deset godina Syriza je rezultat nezdovoljstva lijevih biraća onime što su nudule socijalističlka stranka PASOK i Komunistička stranka Grčke. Osim otpadnika iz te dvije stranke u koaliciju Syriza ušle su još neke manje lijeve grupacije, a na čelo Syrize stao je mladi inženjer Alexis Tsipras. U oičetku se ćinilo da je Syriza marginalna grupacija bez ikakava izgleda na grčkoj poliktičkoj sceni. Ali, iz godine u godinu Syriza je rasla, osvajala sve više podrške među biračima. Na posljednjim izborima, u parlamentu koji će biti raspuštenm sa 71 mandatom je bila druga politička snaga, iza Nove demokracije koja je imala 125 mandata. A prognoze za predstojeće izbore daju prednost Syrizi.Za rast utjecaja Syrize na grčkoj političkoj sceni, ali i van grčkih granica, zaslužan je program stranke, ali i karizma Alexisa Tsiprasa.
Ukratko,Koalicija radikalne ljevice smatra da je gospodarska i financijska kriza koja je pogodila mnoge zemlje, posebno Grčku, namjerno izazvana kako bi banke i medjunarodne korporacije osigurale još veće dobiti Tsipras i njegovi sljedbenici traže od EU i stranih banaka da reprogramiraju grčke dugove, da se ponovo izračuna grčki dug i da se zapljenom imovine onih koji su u vrijeme krize na mutan naćin stjecali bogatstva, nadoknade gubici radnika, umirovljenika i svih žrtava krize. Odbacuju politiku štednje, tako drage Bruxelu i Berlinu, jer, tvrdi Tsiptas, ona pogađa najsiromašnije, te onemogućava razvoj onih institucija koje čine snažno društvo.
Idej Syrize i Alexisa Tsiprasa pale su na plodno tlo u Španjolskoj gdje su mladi nezadovoljni ljudi osnovali pokret, a potom stranku Podemos koja je za nešto više od godinu dana postala najutjesajnija politička grupacija na Iberskom poluotoku i ostvarila zavidan rezultat na izborima za Europski parlament. Mnogi predviđaju da će Podemos biti pobjednik narednih parlamentarnih izbora u Španjolskoj.
Tragom Sirize u Sloveniji je krenula stranka Združena levica, koja je osigurala mjesto u Europskom parlamentu, a po nekim detaljima svog političkog programa radikalnija je od svog grčkog uzora. Na kraju, ni Hrvatska nije bila imuna na radikalne ideje ponikle u povjesnoj koljevci demokracije. Ideje i svjetonazor sličan Syrizi promiće udruga Radnička fronta koja se sprema tijekom sijećnja registrirati kao politička stranka i pokušati ispitati svoju vjerodostojnost ne nekim od izbora ove ili neredne godine.
No, vratimo se Bruxellesu i Tsiprasu. On je na posljednjim izborima za Euro parlament osigurao mandat pa čelnici EU i zastupnici Euro parlamenta u Bruxelu i Strasbourgu znadu što zastupa i ćemu teži. Mađutim, ako bi postao grčki premijer i punopravni član Europskog vijeća, zajedno s 27 drugih premijera ili predsjednika država, njegova se politička težina neizmjerno povećava,a utjecaj njegovih političkih, antiglobalističkih ideja moga bi se , poput epidemije proširiti diljem Europske Unije. Jednostavno, Syriza i Tsipras su uzrok istinske zabrinutosti u redovima europskog establishmenta. Europske bankare brine brzina vračanja 240 milijardi eura grčkog duga, Taj novac je posuđen s čvrstim obvezama Atene spram kreditora. Tsipras i Syriza traže da se vraćanje duga prolongira, a dio ispita i utrdi zakonitost posudbe.
U davna, antička vremena, stanovnici Rimskog carstva, prestrašeni napredovanjem kartaške vojske u panici su ponavljali: Hanibal je pred vratima…. Rimljani su strahovali prije svega za živote. Stoljeća i stoljeća kasnije, dans, zabrinuti europski političari i birokrati nervozno upozoravaju : Tsipras je pred vratima…. Oni ne strahuju za živote nego za bankovne račune i profite multinacionalnih korporacija.
Na kraju nešto o Međunarodnom monetarnom fondu. Ta je institucija, nakon spoznaje o mogućem ishodu izbora u Grčkoj, odgovila isplati 11 milijardi dolara zajma dok se ne održe prijevremeni parlamentarni izbori. U diplomaciji se to zove mješanje u unutrapnje stvari jedne suverene zemlje. Bilo bi zanimljivo čuti dali bi MMF uvjetovao neki svoj potez primjerice rezultatima izbora u SDA, Velikoj Britaniji ili Japanu. Kaj god, rekli bi u Zagrebu.
