Past će sve maske
međ četiri crnolakirane daske
gdje kraljevi i hulje
u crno bulje.
Tako titra cilik violina
u cjelova plimi i poplavi vina,
a žalosna i modra Pepelnica je pala
do nogu mrtvog princa
Karnevala.
Past će sve maske
međ četiri crnolakirane daske
gdje kraljevi i hulje
u crno bulje.
M.Krleža
Malo sam obilazio onaj cirkus u centru grada i bio tužan. Dolazio sam iz pravca željezničkog kolodvora, a ususret mi je uši punila glazba koja je primjerenija nekom seoskom, palanačkom, istočnjačkom vašaru nego drevnom Sisku. Sa tugom su se miješali i drugi osjećaji, ljutnje i sjete, poniženosti pa djelomično i bijesa. Zar je to grad koji nam je obećala aktualna gradonačelnica najavljujući revolucionarne promjene? Novokomponirani turbo-folk pod šatrama, usiljeni ugođaj Božića, isforsirana razdraganost, blesavi izbor za postavljanje klizališta, nesretni i uplašeni zaposlenici gradskih službi.
A upravo ti ljudi bi trebali svojim entuzijazmom i profesionalnim pristupom poslu upriličiti božićne blagdane i dati im dodatni šarm i dobro raspoloženje. Iskreno, neusiljeno s puno dobre volje i ljubavi prema gradu i sugrađanima.No, može li to čovjek kojemu prijeti otkaz, nad kojim se vrši mobbing, kojeg se šikanira, na radnom mjestu svakodnevno doživljava pritisak i neugodne scene, može li se očekivati od takve osobe da svoju ljudsku kreativnost i vlastitu prirodu stavi u funkciju gradskih manifestacija radi ljepše atmosfere i boljeg profesionalnog angažmana. Teško i gotovo nemoguće. Ljude se ne može natjerati da budu sretni i ne može im se nametnuti gola sila a da u njima ne izazove negativnu reakciju. Čineći nekoga nesretnim pokreće se čitav lanac nesretnih. Zato što smo međusobno vezani raznoraznim vezama i zato što je sudbina jednog čovjeka, za ovako mali grad kao što je Sisak, sudbina svih nas. Nitko nije otok i nitko ne živi samo za sebe. Osim aktulanih vlastodržaca koji su dovoljni sebi samima i koje uzbuđuje nemir tuđe duše.
Jedna od potpuno anakronih ideja je vraćanje negdašnjeg korza u Drugu ulicu. Mnogo je argumenata protiv te ideje, a najveći je taj da se vrijeme ne može vratiti i da današnje generacije moraju graditi svoj identitet. Pa neće valjda današnja generacija živjeti našu mladost, naše vrijeme i našu prošlost. Onih dana smo hodali korzom jer nismo imali šetnicu uz Kupu, dolazili smo u Drugu ulicu jer je bila mjesto sastanka, a danas to mladi obavljaju sms-ovima, mail-ovima, i-phone-ima. Njihovo mjesto sastanka je na drugim mjestima.
Danas je takvo vrijeme i nitko ga neće zaustaviti ili mijenjati po svojem ukusu. Ne mogu se nametati silom ideje koje je vrijeme pregazilo samo zato da bi se titralo emocijama ljudi koji su živjeli mladost sedamdesetih i osamdesetih godina i kako bi se uspoređivala sadašnjost sa vremenima „kada se bolje živjelo, radilo i imalo se više novaca“. A od toga gotovo da ništa nije usporedivo sa današnjim životom. Takvom filozofijom oduzimamo današnjim generacijama pravo na njihovu mladost, njihove vrijednosti suvremenog života i njihov realan život. Zato su sve ideje koje imaju za cilj vratiti povijesni kotač unatrag osuđene na propast i nemoguće ih je reanimirati i samo će budale silovati stvarnost poradi prošlosti.
Današnji vlastodršci su potpuno kreativno deficijentni. I onda pribjegavaju copy-paste stilu vladanja. Vratit ćemo ovo, vratit ćemo ono, bit će kao što je nekada bilo etc.etc. Potpuno glupavo. I samo će budala ponavljati istu metodu i očekivati drugačiji rezultat. A oni to stalno rade. Kao prepisivači iz zadnje klupe. Ukradi tuđu ideju, tuđi trud, tuđu pamet. I primarni cilj je postignut: opstao sam, preživio sam današnji dan. Sutra ću isto tako. I prepisivači preživljavaju po tom obrascu vjekovima, ali od prepisivača je malo koristi. Takvi su bezidejni, bezosjećajni, a u konačnici autodestruktivni.
Sisačka vlast je u vrlo kratkom roku ogolila svoju narav i potrošila očekivanja svih koji su tražili promjene. Čak mislim da je vrlo malo ljudi bilo protiv promjena bez obzira za koju su opciju glasali. Promjene su potrebne svima i na promjenama trebamo graditi budućnost. Ono što je dobro treba unapređivati, a loše stvari mijenjati na bolje i to sve u skladu sa realnim mogućnostima. Prodavanje magle i pričanje bajki doći će na naplatu u vrlo kratkom roku iz razloga što je dinamika današnjeg života puno veća nego prije. Lijek za naše probleme i svakodnevne izazove neće izmisliti samo jedna glava nego će biti rezultat zajedničkog htijenja što je moguće više ljudi. Za takvo nešto je potrebna kreativna atmosfera bez straha i neugode. Osjećaj pripadnosti društvu se treba zasnivati na unutarnjem pozitivnom porivu da želiš dati vlastiti doprinos.
Naša gradonačelnica je gotovo u potpunosti suspendirala sisačku demokraciju. I to već na početku svojeg mandata kada je svoja neslaganja manifestirala kod izbora upravnih vijeća pojedinih ustanova. Svako ime koje nije bilo po njenoj volji, a to su ljudi koje smatra svojim neprijateljima iz raznoraznih motiva, mora se brisati sa lica zemlje. I to pod krinkom smanjivanja administracije, režijskog osoblja, štednje. Pa kada želiš biti dosljedan zar je moralno zagovarati te ideje, a u naravi raditi potpuno drugačije. Dati otkaz čovjeku da bi na njegovo mjesto došao stranački poslušnik je prevara vlastitih uvjerenja. Demagoški licemjerno. Svojem zamjeniku čak obećava da ne bude li je slušao biti će prvi neposredno izabrani portir, aludirajući na mogućnost njegove potpune degradacije. Tu vidim klicu nepomirljivog sukoba profesionalca koji ima znanje ekonomije sa političkim aparatčikom kojemu je demagogija temelj znanja.
No hipokrizija ipak ima ograničeni rok trajanja tako da već sada mogu reći sa velikom sigurnošću kako završava svaki onaj koji prevari ljude oko sebe
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
KahlilGibran