Vincekovo je vezano uz dan Svetog Vinka (22. siječnja). Tada vinogradari u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Sloveniji i Hrvati u Mađarskoj obilaze svoje vinograde, da bi se okupili u kletima uz jelo i piće i družili uz pjesmu i razgovor. To je isključivo muški dan i blaguje se uz obilje dobre kapljice. Tada se obvezatno, bio snijeg ili ne, odlazilo u vinograde i kleti, čistio okoliš, raslinje i doderinje, da bi od božanskih sila izmolili za rodnost godine.
Prije samog Vinceka, dogovore se susjedi – mejaši kod koga će se posvećivati, tj vršiti posvetu i blagoslov vinove loze.
Evo kako to rade Voloderci :
Kućedomaćin toga dana izlazi s peharčekom u vinograd, pozdravlja mejaša i pita :
«Kak je tebi potiralo ?«
Odgovor : «Kod mene je dobro,
nek tak bu i rodilo!«
gazda : «Dođi k meni,
bumo si lepo nazdravili
i kupicu spili!«
sused : «Ne bum ti ja došel
praznih ruku.
Bum ponel par kobasica
da imam kaj gricnuti,
kao i demižon vina ili
pletenku«.
Nakon želje da bude dobar urod i dobro vino, zalije se obilno trs. Obično se odrezalo nekoliko lucnjeva, koji nakon što u posudi s vodom i u toploj seljačkoj kuhinji potjeraju, služe za procjenu rodnosti nastupajućeg godišta.
Od vjerovanja treba još spomenuti da je vina trebalo biti dovoljno bar do večeri, jer u suprotnom će tuča uništiti vinograd, zatim na drug na tremu protiv uroka stavljao se vijenac bijelog luka, i ako je toga dana curilo sa strehe, godina će biti vlažna i berba bogata.
Treba istaknuti da sv. Vinko, osim imena, nema izravne veze s vinogradarskim običajima, koji se ponavljaju stoljećima. Taj mučenik rođen je u Španjolskoj u mjestu Hueska, a u Zaragozi se istaknuo kao mladi obrazovani kršćanin. Za posljednjeg progona kršćana, početkom 4. stoljeća, u doba cara Dioklecijana, zbog svoje ustrajnosti i vjernosti izgubio je život.
