Ostalo

200. obljetnica rođenja Josipa Jurja Strossmayera

Imao je značajnu ulogu u osnivanju JAZU 1867. u Zagrebu. Također je igrao veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta (1874.).

Imao je značajnu ulogu u osnivanju JAZU 1867. u Zagrebu. Također je igrao veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta (1874.).

Hrvatski biskup i političar, porijeklom iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji iz Osijeka, rođen je 4. veljače 1815. u Osijeku, u braku Ivana i Ane (rođ. Klarić). Nakon što je pohađao gimnaziju u rodnom Osijeku studirao je teologiju u katoličkom sjemeništu u Đakovu. Potom je pohađao visoko sjemenište u Budimpešti gdje je postao doktor filozofije s 20 godina. Jedno je vrijeme boravio u Petrovaradinu kao vikar, a 1840. odlazi u Augustineum u Beč gdje postaje doktor teolofije i profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu. Za dvorskog kapelana i direktora Augustineuma postavljen je 1847.

Na prijedlog bana Josipa Jelačića, car Franjo Josip imenuje ga bosansko-đakovačkim i srijemskim biskupom 18. studenoga 1849.  Za biskupa je zaređen 8. rujna 1850., a 29. rujna preuzeo je upravu biskupije i ostao joj na čelu (55 godina) sve do svoje smrti. Nakon postavljanja za biskupa, svoj je program obrazložio riječima: “Sve za vjeru i domovinu”. Kao biskup, J.J. Strossmayer naslijedio je golema imanja đakovačke biskupije, koja je iskoristio za svoje mecenatske priloge i darove na kulturnom i prosvjetnom polju.

 

Upravo Strossmayerovim zalaganjem Zagrebačka nadbiskupija (1854.) postaje nadbiskupija i metropolija te je kao takvu odvaja od ugarske crkvene organizacije. U Osijeku potiče gradnju crkve sv. Petra i Pavla te niz župnih crkvi u njegovoj biskupiji. U Pešti je ušao u krug prijatelja Jana Kolara i surađivao s češkim političarima Františekom Palackym i Rigerom. Istupao je kao pristalica kulturnog i političkog zbliženja slavenskih naroda.  U doba aktivnog bavljenja politikom smatrao je kako Austrija mora postati federativna država u kojoj će svi narodi doći do izražaja. Težio je ujedinjenju južnih Slavena u okviru Austrije pod vlašću Habsburgovaca. U Pojačanom vijeću u Beču zalagao se 1860. za federaciju te zahtijevao prisajedinjenje Dalmacije Hrvatskoj kao i uvođenje hrvatskog jezika u administraciju i škole. On je ujedno i prvi hrvatski biskup koji je uspostavio vezu s iseljenim Hrvatima u prekomorskim zemljama te im poslao prvog svećenika iz domovine.

U Hrvatskom Saboru (1861.) održao je čuveni govor o odnosu Hrvatske prema Ugarskoj u kome se zalagao za federalni savez s ugarskim narodima. Pet godina kasnije (1866.) izabran je za predsjednika Hrvatske regnikolarne deputacije za pregovore s Mađarima, a koji su bezuspješno završeni. Na crkvenom polju smatrao je za najvažniji zadatak svog biskupskog zvanja propagiranje vjerskog jedinstva među Slavenima. Nastojao je spasiti privilegije slavenskog bogoslužja kao most jedinstva među slavenskim narodima.

Za vrijeme njegovog biskupovanja sazidana je katedrala u Đakovu, koju je posvetio “slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svog”. Imao je značajnu ulogu u osnivanju JAZU 1867. u Zagrebu. Također je igrao veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta (1874.). Pomagao je osnivanje tiskare na Cetinju, a zatim i Matice srpske te Matice slovenske. Tiska i prvu zbirku makedonskih narodnih pjesama braće Miladinova (1861.). Djeluje u duhu sjedinjenja katoličke i pravoslavne crkve, inicira kult slavenskog bogoslužlj Ćirila i Metoda i tiska glagoljske misale, pozdravlja proslavu devedesetogodišnjice kijevskog pokrštenja svetog Vladimira.

Vjerovao je kako hrvatski narod može postati suveren i ravnopravan ostalim europskim narodima samo ako bude imao najviše kulturne ustanove. Svoja uvjerenja je provodio i u konkretna djela te je tako materijalno pomogao gradnju i rad svih hrvatskih gimnazija, osnivao je fondove za pomoć siromašnim učenicima te stipendirao mnoge perpsketivne mlade ljude (pisce, umjetnike, liječnike, pravnike…). Pomogao je i u otvaranju narodnih čitaonica i gradnju prometnica u Hrvatskoj. Također sudjeluje u osnivanju Zemaljske kreditne banke u Zagrebu te pomaže gladne i siromašne, prvenstveno u tada pasivnim krajevima Dalmacije i Hercegovine.

Preminuo je 8. travnja 1905. u Osijeku, a sahranjen je u đakovačkoj prvostolnici. Danas mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj nose Strossmayerovo ime. Osječko sveučilište nazvano je njegovim imenom kao i jedna od dvije najveće ulice (koju Osječani od milja zovu Štrosika). Na rondelu osječkih velikana u starog osječkoj gradskoj jezgri Tvrđi nalazi se njegova bista. U glavnom gradu Češke, Pragu, jedan od trgova nosi ime po Strossmayeru.

 

 

 

Više vijesti

Copyright © 2024 RSMinfo.hr Sva prava pridržana.

Exit mobile version