Na 580. stranici Rječnika stranih riječi, kultnog djela hrvatske kulture i znanosti, nalazi se pojam “inauguracija”. Za njega se navode pojašnjenja: svečano otvorenje,svečano uvođenje u položaj, ustoličenje, dodjeljivanje časti…
Upravo je taj pojam, inauguracija, ovih dana tako prisutan u medijima i političkim razgovorima. Povod je događaj koji će se zbiti 15. veljače. Toga dana će na prigodnoj svečanosti Kolinda Grabar-Kitarović položiti prisegu kao četvrta osoba izabrana na dužnost državnog poglavara Republike Hrvatske. Dogodit će se ustoličenje, uvođenje u dužnost hrvatske Predsjednice.
Nema dvojbe da je stupanje na dužnost demokratski izabranog državnog poglavara događaj od izuzetnog značaja svakoj zemlji, pa se stoga taj događaj nastoji obznaniti što šire. Često se po nazočnima na inauguraciji procjenjuje kakav će ugled u međunarodnim odnosima imati osoba koja stupa na čelo države. Isto tako po broju stranih gostiju na inauguraciji, u nekim rasčlambama, procjenjuje se ugled i značaj zemlje koja slavi novog poglavara.
Prije nego se osvrnemo na skoru inauguraciju hrvatske Predsjednice, pogledajmo kako se takvi događaji odvijaju u svijetu.
Ako na dužnost stupa izabrani predsjednik ili predsjednica, onda se na inauguraciju pozivaju predsjednici ili predsjednice drugih zemalja, u prvom redu onih s kojima zemlja domaćin ima dobre političke, gospodarske i svekolike odnose. Koliko će se od pozvanih odazvati zavisi često o snazi i utjecju zemlje domaćina u međunarodnim odnosima. Zna se dogoditi da netko od pozvanih iz najrazličitijih razloga ne može doći osobno na inauguraciju. U tom slučaju poslat će svoga izaslanika, vodeći računa o njegovom poliktičkom i diplomatskom položaju. Ako ne dolazi pozvani predsjednik, najčešće ga predstravlja netko od ministara, prije svega ministar vanjskih poslova, ali i predsjedniki parlamenta, neki savjetnik iz predsjedničkog ureda ili veleposlanik u zemlji u kojoj se inauguracija događa. U nekim prigodama na inauguraciju se pozivaju i predstavnici međunaroidnih organizacija (UN, OESS, UNESCO, NATO), regionalnih političkih i gospodarskih unija.
Koliko će inozemnih gostiju biti pozvano, uz ostalo zavisi i kako je novi državni poglavar izabran, na izravnim općim izborima, glasovima građanna, ili u parlamentu, glasovima parlamentarnih zastupnika.Primjera radi: dvije izuzetno važne članice Europske Unije,
Italija i Njemačka biraju predsjednike u parlamentu. Istina, prema ustavima te dvije zemlje predsjednici imaju male ovlasti u političkom životu. Zbog toga inauguracija državnih poglavara Italije i Njemačke nije događaj koji bi privukao veću pažnju od pristojne protokolarne. Ipak, inauguracijom državnog poglavara svaka zemlja nastoji što snažnije potvrditi svoje demokratsko lice pred vlastitom i međunarodnom javnošću.
Međutim, postoji jedan veliki izuzetak u shvaćanju i obilježavanju inauguracije predsjednika. To su Sjedinjene Američke Države. Washington ne zove strane predstavnike i izaslanstva na ustalićenje novog presjednika jer je to po išljenju tamošnje javnosti duboko unutrašnje pitanje i samo američka prigoda, u kojoj nema mjesta ni za koga drugoga. Istovremeno, SAD šalju svoje predstanike na inauguracije drugih državnih poglavara. Primjerice, na prvoj inauguraciji Stjepana Mesića 2000. godine SAD je zastupala tadašnja državna tajnica Madeline Albright.
Kakva je praksa kada je riječ o monarhijama? Različita od zemlje do zemlje. Negdje se na krunisanje monarha ili monarhinje pozivaju i politički predstavnici prijateljskih zemalja, negdje samo monarsi ili članovi vladajučih dinastija. U savakom slučaju, ustolićenje novog monarha više je protokolarni nego politički događaj jer monarsi u suvremenom svijetu uglavnom imaju samo simbolične ovlasti.
Vratimo se sada na inauguraciju Kolinde Grabar – Kitarović. Čini se da je domaću, ali i dobar dio međunarodne javnosti najviše zanimalo hoće li i tko iz susjedne Srbije doći u Zagreb i na Markovu trgu nazočiti prisezi nove hrvatske Predsjednice. Pozvan je srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, ali on sigurno neće doći. Naime, 15, veljače Srbija obilježava svoj Dan državnosti i logično je da Nikolić toga dana bude u Beogradu. Pitanje je koga će poslati kao svoga izaslanika. U prvom trenutku najavljivao se dolazak Nikolićeva savjetnika za vanjsku politiku, ali se sada nejizglednije čini da će susjednu Srbiju na Markovu trgu zastupati privremena otpravnica poslova srbijanskog veleposlanstva u Zagreb. Bude li tako, može se zaključiti da službeni Beograd ne želi daljnji razvoj političkih odnosa sa Hrvatskom.Da pojasnimo ovu prosudbu.
Zna se u diplomaciji – otpravnik poslova u ambasadi je diplomatski djelatnik koji rukovodi veleposlanstvom u otsutnosti akreditiranog ambasadora. Srbija ovog trenutka nema ambasadora u Hrvatskoj. Bivšem je istekao mandat i on se vratio u Srbiju, a novi još nije imenovan. Veleposlanstvom rukovodi privremena otpreavnica poslova Bosa Prodanović. Bez obzira na svoj diplomatski rang unutar ambasade, ministrica savjetnica, gospođa Prodanović prije svega vodi skrb o materijalno-tehničkom pogonu ambasade, manje o političkom.
U međunarodnim odnosima diplomatski uzusi i protokol imaju veliko značenje. To važi za seve zemlje podjednako, SAD i Kinu, Rusiju i Brazil, Njemačku i Kanadu, Hrvatsku i Srbiju.Biti nazočan ili ne na inauguraciji šefa države i političkom i diplomatskom rangu predstavnika, šalje jasnu poruku o mogučem razvoju bilateralnih odnosa. Bude li Srbiju na inuaguraciji predsjednice Grabar-Kitarović zastupala otpravnica poslova srbijanske ambasade to će se u Zagrebu protumačiti kao jasan signal Beograda da mu u ovom trenutku nije stalo do poboljšanja odnosa sa Hrvatskom.
Da se razumijemo. Od zahlađenja odnosa Zagreba i Beograda štetu može imati samo Srbija. Kolinda Grabar-Kitarović demokratski je izabrana predsjednica zemlje, članice Europske Unije i NATO-a. Rang srbijanskog predstavnika na njenoj inauguraciji neće i ne može umanjiti njen osobni politički uspjeh, pobjedu na izbosima, ni ugled i položaj Hrvatske u međunarodnim razmjerima. Dakako, tko god bio srbijanski predstanik na inauguraciji biti će primljen s pažnjom kakvu nalažu uzusi diplomatskog protokola. Ali, još važnije je kako će se u vremenu kole slijedi razvijati bilateralni odnosi Zagreba i Beograda, jer od njih zavisi politička stabilnost cijele jugoistočne Europe. To su procjene važnih i prevažnih međunarodnih čimbenika. Ali, na kraju valja naglasiti, Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je glasovima hrvatskih građana i prije svega ima obavezu prema njima. Diplomatski gafovi iz susjedstva su usputni promašaji koji ne mogu utjecati na Hrvatsku ni njenu politiku.
