Vlada je donijela neke ekonomske mjere koje je kolokvijalno nazvala „novi početak“. To znači da će vam otpisati dugove, doduše jednokratno, ali vam daje šansu da nakon toga krenete kao u video –igrici, ispočetka. Reset. Sada krećemo zaozbiljno. Nakon otpisa vraćat ćemo sve buduće dugove, neće više biti dileme hoću li platiti komunalije ili dati djetetu za školsku kuhinju, hoći li kupiti komad mesa ili će mi kokošje nogice biti sasvim dovoljne za juhicu s krumpirom.
Kada imate takve dileme sasvim vam je svejedno tko je na vlasti i tko donosi zakone jer vama ne može više pomoći ni Svevišnji. Osuđeni ste na novi početak kraja. Ali Vladi će u jednom dijelu populacije porasti rejting jer će se taj potez okarakterizirati kao dobrodošla socijalna mjera. Jedino će „majstor Maras“ taj igrokaz predstviti kao reformsku mjeru koju hrvatska Vlada može patentirati kao originalni proizvod jer eto, i druge se države interesiraju za taj izum pošto i same imaju sličnih socijalnih problema.
Zaista moraš biti lumen da se sjetiš takve ideje. No, na pitanje kako ćemo pokrenuti proizvodnju da ljudi zarađuju svoje plaće kako bi mogli sami plaćati vlastite obaveze, nitko ne daje odgovora. Ovako je mnogo jednostavnije, prikazivati se kao Robin Hood ili Superhik koji oduzima bogatima kako bi dao siromašnima. I nitko neće odgovoriti ni na slijedeće pitanje, a što je s onima koji uredno, a s velikom mukom plaćaju obaveze i trude se držati nos nad površinom, kratkoročno se zadužuju ne bi li održali likvidnost svojih firmi, stavljaju vlastitu imovinu pod hipoteku sve se nadajući da mora doći bolje vrijeme. Taj sloj populacije je kažnjen. I još se jedno pitanje nameće samo od sebe, a to je limit duga od deset tisuća kuna po glavi dužnika. Ako ste dužni toliko to će vam otpisati, ali ako vam je dug recimo jedanaest tisuća onda ispadate iz igre jer su pravila jasna. Do deset tisuća ste sirotinja, ali već s jedanaest tisuća duga spadate u kategoriju bogate sirotinje i neće vam se ništa otpisivati.
Tu je igru Vlade naša prva dama Grada prihvatila objeručke jer smo već u više navrata dokazali da se ona sama upregla u političku predizbornu kampanju vlastite stranke i potpuno je logično da će dati svoj puni doprinos toj igri, a koja je u svojoj suštini čisto zamagljivanje stvarnosti, jeftini marketing i politikantski igrokaz. Navodno je pedeset i nešto Siščana dužno Gradu vrijednost jednog polovnog automobila i kada to podijelite, po glavi dobijete da je svaki dužan tisuću dvjesto kuna. To će naša prva dama benevolentno otpisati kako bi ljudi imali priliku za novi početak. Ona je socijalno osjetljiva. Ja postavljam pitanje, a što će biti već slijedećeg mjeseca kada neće biti otpisivanja i koji su to računi neplaćeni jer iznos od tisuću i dvjesto kuna je samo prosječan mjesečni iznos komunalija za četveročlanu familiju. Kako dalje? E, na taj odgovor ćemo se načekati jer on je mnogo složeniji od ovih prozirnih i jeftinih predizbornih parada.
A da Hrvati i Siščani sve to jako dobro razumiju pokazali su na primjeru oca i sina iz Komareva čiju smo sudbinu imali prilike vidjeti u jednoj televizijskoj reportaži. Ne vjerujem da je itko ostao indiferentan na prikazano. Dečko je održao lekciju svim našim razmaženim sinovima i plačibabama koji su se napili kruha. Njegov stav da razumije sve one koji bi se mogli zgražati nad uvjetima u kojima živi , ali njemu to nije razlog da zanemari školu, da nije uredan, počešljan i da ne obavlja redovne obaveze. A naši sinovi biraju između Reebok, Nike ili neke druge drangulije pa su pri tome i nesretni ako nema boje koju su si zamislili. Rekli bismo da je poremećen sustav vrijednosti.
Milanov slučaj i njegovog oca neizbježno potiču na razmišljanje u kojem mi to društvu živimo. Zar ne postoji nitko u Milanovoj školi tko bi reagirao na činjenicu da dijete nema za maturalno putovanje, a još k tome je i dobar učenik? Zar njegov primjer borbe za život nije nešto što bi trebalo biti predmet rasprave među učiteljima koji odgajaju i ostalu djecu? Zar nadležne službe nemaju informacije da dijete svoje zadaće piše na stolici umjesto na radnom stolu, da nema računalo i da su životni uvjeti neprimjereni dvadeseti prvom stoljeću? Zar nije to zadatak socijalnih službi? Na njemu nitko ne može primijetiti ništa neuobičajeno jer u školu dolazi uredan, na vrijeme, ne izaziva skandale i ne buni se ako nije dobio tražene tenisice. Njegove vrline nisu prepoznate jer one u našem društvu već odavno nisu vrline.
I kada je odreagirao socijalni duh običnih ljudi i kada su ih zatrpali svim potrebnim i nepotrebnim stvarima nitko od nadležnih nema hrabrosti reći da nema potrebe za tim vidom pomoći. Ljudima je u ovome trenutku najpotrebniji stroj za pranje veša i sredstva za maturalno putovanje uz naravno i sve ostale kućne potrepštine. I opet otac i sin Basarac matiraju te nadležne službe svojim iskrenim stavom da nema potrebe za toliko stvari jer ima i drugih ljudi kojima treba pomoći pa tu pomoć treba pravilno rasporediti svim potrebitima. Bože, kako iskren stav čovjeka može poraziti sve one licemjere, prijetvorne ušljebrke kojima je zadatak da budu samo profesionalni ako već ne mogu biti iskreno socijalno osjetljivi.
Sisački glazbenici i njihovi prijatelji već rade na tome kako obnoviti kuću i dovesti je do minimalne funkcionalnosti. Taj glazbeni sloj našeg društva je već po prirodi takav, osjetljiv na život oko sebe jer im je i djelatnost suptilna. Oni pjevaju, sviraju, tamburaju i vesele se životu i vesele se kada mogu svojom djelatnošću pomoći bližnjemu. Zato je ta sorta specifična i takvu sortu ljudi posebno volim. Oni se organiziraju tiho, bez pompe, samopromocije i igrokaza i to vaninstitucionalno. Po svojoj savjesti i u okviru mogućnosti. Iskreno i ljudski. A oficijelni sustav da je pametan nešto bih od njih i naučio. Potpuno besplatno.
I na kraju, stranka kojoj pripadam će predložiti oca i sina Basarca za jednu od nagrada koje dodjeljuje Grad samo zato što su nas podsjetili i poučili koliko smo otišli stranputicom kada je briga za čovjeka u pitanju, koliko smo poremećeni u ocjenjivanju vrijednosti života oko nas i koliko su kriteriji, sustav i mjerila vrijednosti izgubila svoje mjesto u društvu. Njihov poučak je test za društveni sustav u kojem živimo.