Evo, i to je iza nas. Kolinda Grabar Kitarović položila je prisegu kao izabrana predsjednica Republike Hrvatske. Zbilo se to 15. veljače na Trgu svetoga Marka u Zagrebu, na onom istom mjestu gdje su prisegu polagali i njeni predhodnici, Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipović. O značaju inauguracije demokratski izabranog državnog poglavara bilo je riječi u prošlotjednoj kolumni. U tom smo tekstu, uz ostalo, nagađali hoće li i tko zastupati Srbiju na svečanosti u Zagrebu. Iz službenog su Beograda nako izbora Kolinde Grabar Kitarović stigle oštre reakcije. Srbijsnski je predsjednik Nikolić izjavio da neće doći zbog nekih, njemu neprihvatljivih izjava izabrane hrvatske predsjednice, a kasnije, nakon promjene datuma inauguracije, svoj nedolazak je objasnio potrebom nazočnosti proslavi Dana državnosti Republike Srbije. Ipak, susjednu državu na inauguraciji nije predstavljala otpravnica poslova srbijanske ambasade, što bi se moglo smatrati svojevrsnim nipodaštavanjem, nego premijer Aleksandar Vučić. Beograd je pokazao, a to je bilo razvidno i iz Vučićeve izjave, da mu je stalo do razvoja dobrih odnosa sa Hrvatskom. Politički su analitičari odmah zakljućili da je to jedan od prvih uspjeha novoizabrane hrvatske predsjednice.
Nastupni govor Kolinde Grabar Kitarović bit će još nekoliko dana predmet detaljnih analiza i traženja naznaka njene politike koja će se sigurno razlikovati, baren djelomićno, od onoga što je govorila u predizbornoj kampanji. Prve ocjene njenog govora izrećenog na Trgu svetoga Marka su poziv na suradnju i zajedništvo svih političkih opcija u traženju izlaza iz duboke gospodarske i društvene krize u kojoj se Hrvatska nalazi. Zapažen je i onaj dio inauguracijskog govora u kojem je rekla da će biti predsjednica svih hrvatskih građana. O tome će morati voditi računa svih pet godina mandata, imajući na umu činjenicu da je na biralištima u Hrvatskoj dobila samo 1900 glasova više od protukandidata Ive Josipovića.
U svjetlu nekih aktualnih zbivanja znakovit je poziv predsjednice Grabar Kitarović da se prestane živjeti u prošlosti, prestane tražiti tko su bili čiji roditelji ili djedovi i da se okrenemo budućnosti.
Politički razbor novoizabrana je predsjednica pokazala u onom djelu svoga govora posvečenoga mladima i njihovom položaju u društvu. Iz toga djela njenog obraćanja svekolikoj hrvatskoj javnosti, ali i šire, razvidno je da Kolinda Grabar Kitarović u mladima vidi onu snagu koja može načiniti značajan preokret u razvoju hrvatskog društva.
Ako je netko očekivao da će novoizabrana predsjednica sasuti drvlje i kamenje na sadašnju vladu premijera Milanovića, ostao je prikraćen. Bez podizanja tenzija prošao je i dio govora posvećen braniteljima, a snažno je odjeknulo upozorenje da je za sigurnost Hrvatske, članice NATO-a, ipak najjaći jamac njena oružana sila.
Vrlo je razložno zvučala i ocjena odnosa sa susjedima i brige za položaj Hrvata u svijetu, posebno u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kao i položaju nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
Ukratko, iz inauguracijskog govora dade se zaključiti da će Kolinda Grabar Kitarović nastojati voditi politiku koja bi trebala smanjiti sadašnje podjele u društvu, osigurati gospodarski razvoj Hrvatske, boriti se za napredak mladih i voditi zemlju tekovinama 21. stoljeća.
Pa, sretno gospođo Predsjednice! Uspijete li u polovici onoga što se dalo isčitati iz vašeg inauguraciujskog govora, značit će boljitak za sve, vaše pristaše, za one koji su glasovali za vašeg protukandidata kao i za one koji nisu izašli na birališta. Od uspjeha vašega mandata zavisi koliko će građana izaći na naredne predsjedničke izbore. Stoga, još jednom, SRETNO!
Na kraju nekoliko osobnih sječanja. Kolindu Grabar Kitarović upoznao sam 2003. godine, nekoliko mjeseci nakon što je imenovana ministricom europskih integracija u vlkadi Ive Sanadera. U to sam vrijeme obnašao dužnost hrvatskog veleposlanika u Skopju i dočekao sam minisricu Grabar Kitarović kada je došla u službenu posjetu Makedoniji. Razgovarala je sa Radmilom Šekerinskom, popredsjednicom tadašnje makedonske vlade zaduženoj za poslove približavanja Makedonije Europskoj Uniji, makedonskim premijerom Crvenkovskim i Nikolom Popovskim, predsjednikom makedonskog parlamenta. U svim tim susretima i razgovorima hrvatske je ministrica dominirala poznavanjem predmeta razgovora i šarmom koji je bio zarazan. Na mene osobno ostavila je utisak osobe posvećene poslu, društvene i spremne saslušati sugovornika. Za jednodnevnog boravka u Makedoniji pokazala je istinsko zanimanje za kulturno blago zemlje koju je posjetila prvi puta. Ukratko, od petnaestak hrvatskih ministara, premijera i drugih državnih dužnosnika koji su dolazili iz Zagreba, a ja ih dočekivao u skladu s veleposlaničkom dužnosti, Kolinda Grabar Kitarović bila je najugodnija. Razgovarali smo nakon toga još dva puta u Zagrebu, tada je već bila na čelu ministarstv vanjskih poslova. Oba puta sam se zahvalio na ponudi da po završetku mandata u Skopju prihvatim mandat u Tirani.
Da mi je tada netko rekao kako će desetak godina kasnije Kolinda Grabar Kitarović biti hrvatska predsjednica, ne bih mu vjerovao. U to vrijeme ni ona sama vjerojatno u to ne bi povjerovala.
Oznake:
