Jedan od simbola Francuske i najposjećenija znamenitost Pariza, Eiffelov toranj, danas slavi 126 godina. Izgrađen je kao ulaz u izložbeni prostor Svjetske izložbe u Parizu na Marsovim poljanama (Champ de Mars), koja je obilježavala stoljeće Francuske revolucije.
Ta zadivljujuća građevina, nazvana po inženjeru Alexandreu Gustavu Eiffelu, građena je između 1887. i 1889. godine, a otvorena je za posjetitelje 6. svibnja 1889. godine. Visok je 325 metara, uključujući 24 metra visoku antenu na vrhu, a sastavljen je iz više od 18 tisuća metalnih dijelova. Kad se otvorio, bio je ujedno i najviša građevina na svijetu, sve do 1930-ih, kad je izgrađena Chryslerova zgrada u New Yorku, ali je i danas najviša građevina u Parizu. Prva i druga razina dostupne su liftom i stubama, dok je treća dostupna samo liftom. Kada dođete na vrh, pogled na grad je veličanstven, a ako želite, možete se osvježiti pićem ili pojesti nešto u tamošnjim restoranima.
Po prvotnom planu, trebao je ostati na tom mjestu 20 godina, ali ga je u međuvremenu ‘spasilo’ to što je postao radijski odašiljač. Stanovnici ga u to vrijeme nikako nisu prihvatili kao dio ‘gradskog tkiva’, a koliko ga nisu voljeli pokazuje i činjenica da je slavni francuski književnik Guy de Maupassant gotovo uvijek ručao na vrhu tornja. Kad su ga pitali zašto to čini, rekao je da je to jedino mjesto u gradu gdje se ne vidi ta konstrukcija.
Manje je poznato kako je Eiffelov toranj trebao biti izgrađen u Barceloni za svjetsku izložbu koja je 1888. održana u katalonskoj prijestolnici. No čelnici Barcelone u posljednji su se trenutak predomislili. Gustav Eiffel spakirao je nacrte i otišao u Pariz. Francuski inženjer i arhitekt u domovini je imao više sreće. Pariški čelnici bili su hrabriji i pametniji što im se višestruko isplatilo.Koliko je danas popularan, dokaz je i više od 20 replika širom svijeta.
Zanimljivo je da se toranj svakih sedam godina nanovo boja, kako bi ga se zaštitilo od hrđe, a prije nekoliko godina dodane su mu bijele i plavkaste lampice, koje noću daju još ljepši sjaj.
