Danas slavimo blagdan Cvjetnice. Cvjetnica je dobila ime po početnom slavlju, po cvijeću. To je naziv za Nedjelju Muke Gospodnje. Na dan Cvjetnice, masa ‘malih’ oduševljenih ljudi u Izraelu išla je za Isusom i pratila ga na njegovom putu iz Betanije u Jeruzalem. Nosili su maslinove grančice i klicali su mu: „Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Mi u procesiji, danas, ponavljamo gestu oduševljena naroda koji je pratio Gospodina, pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Nosimo maslinove grančice, (dobijemo ih od prijatelja s mora) uz cvijeće procvjetalog voća našega kraja, pjevajući idemo za Isusom da mu izrazimo svoju privrženost i odanost. Grančicom koju smo nosili u procesiji, okitit ćemo raspelo ili svetu sliku u našoj kući. To će nam biti znak da ostanemo vjerni Kristu, sve do druge Cvjetnice. No, Cvjetnica ima dvojako značenje. Prvo, mnoštvo je Isusa slavilo kao pobjednika. Ali na Veliki petak, samo pet dana poslije, ta ista masa, raspaljena krivim optužbama Isusovih neprijatelja, vikala je „Raspni ga, raspni ga!“ Isus je dobro znao kako će se mnogi za samo nekoliko dana okrenuti protiv njega. Želimo li mu, doista i mi danas ostati vjerni? Jer do uskrsnog slavlja, moramo ići putem Isusovim, putem križa, a težeg puta nema.
Prvi dio slavi Isusa s Cvijećem, a drugi dio s Trnjem. Tako nas Cvjetnica uvodi u tajnu Velikog petka. Stoga je u novijoj liturgiji ova nedjelja dobila ime – Nedjelja muke Gospodnje. Mi ljudi trebamo reći, kako su blagdani Cvjetnice i Velikog petka otvorena suprotnost opasnom stvaranju „slike“ o nekom čovjeku, kao i svakom nametnutom „planu.“ Cvjetnica i Veliki petak dokazuju kako kriva „slika“ koju zli ljudi stvore o nekom čovjeku, može toga čovjeka odvesti u smrt, kao i to da sotonski „planovi“ mogu uništiti i najvećeg Pravednika. To se obadvoje dogodilo Isusu!