Prve poznate parade za Dan sv. Patrika održane su u Bostonu 1737. godine, a 1762. godine u New Yorku, koja je s vremenom postala najpoznatija i gdje danas prisustvuje nekoliko milijuna posjetitelja te više od 150 tisuća direktnih sudionika. U čast istoga sveca i katedrala u New Yorku nosi njegovo ime.
Najveća proslava u samoj Irskoj je u Dublinu, a ona traje i po nekoliko dana. Danas se slavlja održavaju diljem zemaljske kugle – Philadelphia, New Orleans, San Francisco, Montreal London, Birmingham, Japan, Singapur, Australija itd. Neki gradovi u SAD-u čak bojaju fontane ili zebre na cestama u zeleno, a Chicago je od početka 1960-ih to učinio s cijelom rijekom.
Kako sam blagdan zna biti tijekom korizmenog vremena, proslava vjerskog dijela u Irskoj zna se prebaciti koji dan kasnije, pogotovo ako je petak, kako bi vjernici mogli jesti meso, ponajviše tradicionalnu usoljenu govedinu i kupus, dok je državni dio praznika uvijek određen za dotični datum.
Do početka 20. stoljeća Dan sv. Patrika slavio se kao vjerski praznik, dok je državni praznik postao 1903. godine, a proglasio ga je parlamentarni zastupnik James O’Mara. Prva javna proslava u Republici Irskoj održana je u Dublinu 1931. godine, dok se od sredine 1990-ih pristupilo velikoj kampanji i promociji samog festivala i irske kulture. Ispočetka kao jednodnevna proslava (Saint Patrick’s Day), da bi kasnije postala višednevna (St. Patrick’s Festival
Za svetog Patrika se pretpostavlja da je rođen krajem četvrtog stoljeća, a umro u drugoj polovici petog stoljeća. Štuje ga se kao sveca koji je pokrstio Irsku, a među prvim krštenim ljudima bila je tadašnja kraljevska obitelj. Postoji nekoliko legendi vezanih uz njegov život od kojih je najzanimljivija ona o zmijama, a koja kaže da ih je prognao sve do jedne s otoka. Činjenično, to je i istina, jer danas tamo zaista nema zmija, ali se smatra da se ta legenda koristila kao metafora za nestanak poganskog vjerovanja.
Ono što se zna o sv. Patriku je da je živio u Britaniji. U dobi od 16 godina oteli su ga irski gusari, a za vrijeme zatočeništva preobratio se na kršćanstvo. Tu pak druga legenda kaže da mu je nakon nekog vremena u snu Bog rekao da je vrijeme za napuštanje otoka i vraćanje kući, gdje bi kasnije imao još jedno ukazanje kad mu je rečeno da krene natrag u Irsku. Sveti je Patrik zatim završio svećenićku školu i pošao u Irsku gdje je postao misionar i nakon dugo godina, navodno, umro 17. ožujka 461.
Glavni irski simboli, a time i cijeloga festivala su irska glazba, s karakterističnim zvukovima gajdi i frula, keltski križevi, djeteline, Leprechauni, tradicionalna pića itd. Vrlo je zanimljiva priča o nastanku keltskog križa. Naime, kako bi sv. Patrik što više kršćanstvo približio poganima, a znajući da oni štuju Sunce, stavio ga je unutar križa, spajajući tako dvije tradicije, i na taj je način nastao danas prepoznatljivi oblik.
Djetelina je pak kod starih Kelta bila sveta biljka, simbolizirala je ponovono rađanje i proljeće, a poslije je njome i njenim listovima sveti Patrik narodu objašnjavao simboliku Svetoga Trojstva. S vremenom su je Irci u potpunosti prihvatili i nosili kao svoj simbol i dio nasljeđa te ponosa.
Leprechaun u originalnom irskom jeziku znači ‘momak malenog rasta’. Potječu još od doba Kelta koji su vjerovali u vilenjake i sluge dobra i zla, a predočavali su se kao svojevrsni čuvari blaga pokraj duge. Iako nikad nisu imali neki dodir s festivalom, s jednim od Disneyevih filmova brzo su se počeli povezivati s cjelokupnim slavljem i tako se ustalili kao neraskidivi dio tradicije.
