„Dok u ljudima ima ljubavi prema pticama, bit će u njima i ljubavi prema ljudima“, rekao je književnik Rusmir Agačević.
A da Lekeničani, veliki i mali, imaju ljubavi za svoje ptice,bijele rode koje u ovom kraju grade svoja gnijezda već stoljećima i u njih se vjerno vraćaju svakog proljeća, pokazali su i danas manifestacijom „Dočekajmo rode“.
Ovu ekološko – edukativno – turističku manifestaciju kojom je obilježen prvi dan proljeća i tjedan povratka roda u Turopolje već nekoliko godina organizira SOS Dječje selo Lekenik u suradnji s Turističkom zajednicom Općine Lekenik.
Obiteljska kuća Martinić – Bohnne, stari turopoljski čardak, za tu je priliku osvanula posebno „okićena“ šarenim dječjim crtežima roda i proljetnih motiva,a dobrodošlica je rodama upućena i programom koji su izveli najmlađi – djeca Dječjeg vrtića Lekenik, mali pisci, glumci,recitatori i likovnjaci SOS Dječjeg sela Lekenik te učenici Osnovne škole Mladost, Lekenik.
„Živi u slozi, na visokoj nozi, visoko leti, kad god se sjeti…“, recitacije i pjesme o rodama nizale su se baš kao što se u lekeničkom kraju nižu gnijezda roda na rasvjetnim stupovima i krovovima starih kuća.
Najmlađima se danas na dočeku roda pridružio i načelnik Općine Lekenik Ivica Perović koji je podsjetio da suživot ljudi s rodama,važnim i za očuvanje biološke raznolikosti, u ovom kraju traje već stoljećima.
„Cilj ove manifestacije je djecu od malih nogu učiti očuvanju prirode i njenih vrednota, a naše rode,uz zaštićeni krajolik Odranskog polja i našu tradicijsku arhitekturu jesu dio tih vrednota i tradicije“, kaže načelnik Perović.
U narodnim predajama rode se povezuju i s prinovama u obitelji.U šali,pitali smo načelnika Općine,utječu li rode povoljno na natalitet i u Lekeniku?
Kroz smijeh odgovara da ne zna koliko to ima veze s rodama, ali dodaje da Općina, u skladu s mogućnostima, osigurava jednokratnu novčanu potporu za svako novorođeno dijete u iznosu od 800 kuna.
„Ono što je dobro je to da ljudi iz ovog kraja ne odlaze.Po nekim najavama, u sljedećoj školskoj godini ćemo ponovno imati dva razreda prvašića“, dodaje Perović.
Književnik Agačević, s početka ove priče, koji već godinama živi u Lekeniku i radi u SOS Dječjem selu, kaže kako sanja o tome da se kroz koju godinu u Lekeniku organizira međunarodni dječji kamp u kojem bi djeca učila o rodama, o dobroti, o ljubavi, o putovanjima, o tome što svoj komad neba, svoj komad zemlje, svoj komad dimnjaka znači pticama i što znači ljudima.
Njihovi dimnjaci, njihova gnijezda i njihov komad neba, lekeničke rode spremno čeka.
Poručili su im to danas najmlađi Lekeničani – a njima – treba vjerovati.Jer, oni su budućnost.
