Josip Kozarac rodio se u Vinkovcima 18. ožujka 1858. godine, gdje je pohađao i osnovnu školu i gimnaziju. Iako je jedva završio gimnaziju, nakon što je upisao u Beču studij šumarstva, diplomirao je već 1879. godine i to kao najbolji student. Iako je po zanimanju bio inženjer šumarstva, već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela.
Stvarao je u doba realizma, a bio je romanopisac i pripovjedač. U pripovijetkama i romanima pisao je o tome kako su živjeli ljudi u slavonskim selima, a posebnu pozornost posvetio je ljudima i prostoru koji je opisivao.
U početku je radio kao šumarski stručnjak te je tada vidio u kojoj mjeri na život seljaka utječu ekonomija i politika. Vidio je pred svojim očima kako umire tradicija, kako se ljudi nisu snašli u novom ekonomskom poretku. Posebnu pozornost pridavao je tome koliko napuštanje sela i zemlje može biti pogubno za čovjeka.
U svojim književnim djelima često je prikazivao crno bijelu sliku sela i grada. Grad je za njega značio nešto strano i zastranjeno, čovjek koji je odlučio živjeti u gradu nije bio častan niti moralan. S druge strane njegovao je patrijarhalni život, ali isticao je da je bitna modernizacija poljoprivrede tj. same obrade zemlje.
Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, često i prodornih, dubokoumnih misli. Danas ne bismo mogli zamisliti hrvatsku književnost bez njegova doprinosa te ne bismo imali točne informacije o životu seljaka u to vrijeme. Kozarac je pisao realna i racionalna djela koja su se u većini slučajeva temeljila na stvarnim događajima i opisivala slavonsku sredinu i kvalitete tog života. Često je prema sebi bio samokritičan, i za njega su najviše govorili da je pjesnik prirode jer je od svih bio najviše vezan za nju. To se najviše primjećivalo kroz detaljne opise pejzaža u njegovim djelima, gdje ju je opisivao onako kako ju je doživljavao kao šumar i kao dijete kada je većinu svoga vremena provodio u prirodi.
Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenje.
Njegova najpoznatija djela su: “Slavonska šuma”, “Tena”, “Tri ljubavi”, “Tri dana kod sina”, “Oprava”, “Mrtvi kapitali”, “Među svjetlom i tminom”.
Umro je od tuberkuloze, 21. kolovoza 1906. u Koprivnici.