„Želimo da s ove konferencije ode poruka da su radnici Siska i radnici Kutine ujedinjeni i spremni braniti ovo malo industrije što je u Hrvatskoj ostalo“.
Poruka je to zajedničke konferencije za novinare Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak i očuvanje radnih mjesta i Stožera za obranu Petrokemije koju su pod nazivom „Zajedno za očuvanje hrvatske industrije, zajedno u obrani rada i radnika“ održali u utorak, 3.ožujka 2015. u Rafinerijskom domu u Sisku.
„Glavna tema ove konferencije je zajedničko djelovanje, zajedničko nastupanje i eventualne zajedničke akcije ovih dvaju stožera s obzirom na to da su obje tvrtke iz kojih dolazimo u dosta velikim poteškoćama.Ima malo i simbolike u svemu ovom – jer zajedno su prvi Stožer koji je u Hrvatskoj osnovan za obranu jednog poduzeća i zadnji Stožer koji je u Hrvatskoj osnovan iz istog razloga.Osim toga, vežu nas i druge poveznice – jer i Petrokemija je nekad bila u sastavu Ine“, rekao je u uvodu konferencije glavni povjerenik Sindikata EKN-a Petrokemije, Željko Klaus.
„Ono o čemu zajedno želimo obavijestiti hrvatsku javnost je da ukoliko bilo koja od ove dvije tvrtke dođe u takve probleme da će biti potrebne sindikalne i svake druge akcije, da ćemo to odrađivati zajedno, da ćemo u to ići beskompromisno i da ćemo zaista pokazati što je solidarnost koje u Hrvatskoj, čini mi se, dosta fali“, rekao je Klaus.Napomenuo je kako zajedničko nastupanje dvaju stožera ne znači i osnivanje nekakvog trećeg, zajedničkog stožera, nekakve formalne grupacije.
„Svaki stožer u svojoj tvrtki radi ono što je za tu tvrtku bitno, a ako „voda dođe do grla“, onda ćemo djelovati zajednički“.
Klaus je izvijestio i o dosadašnjim zajedničkim aktivnostima, podsjetivši kako su uz niz međusobnih sastanaka, održali i sastanke s gradonačelnicima svojih gradova, sisačko-moslavačkim županom te s predsjednicima sindikalnih središnjica čiji sindikati djeluju u Rafineriji i Petrokemiji.Od svih su dobili nepodijeljenu podršku, a planiraju se, kaže, sastati i s ministrom gospodarstva te svim saborskim zastupnicima s područja Sisačko-moslavačke županije.Cilj je upoznati ih sa stanjem u obje tvrtke, ali, isto tako, kaže Klaus „cilj je, nemojmo se lagat’, pridobiti što više ljudi za ovu borbu koju trenutno vodimo vrlo mirno, još uvijek na razini dopisivanja, sastanaka i tiskovnih konferencija“.
Svojim kolegama, kažu, pokušavaju objasniti da postoji normalan način za rješavanje problema te da su sigurni da će se i riješiti na civiliziran i uljuđen način,no isto tako ih pripremaju i za ozbiljne akcije ukoliko to bude potrebno.
Predrag Sekulić, koordinator Stožera za zaštitu Rafinerije nafte Sisak i očuvanje radnih mjesta rekao je kako ne treba posebno naglašavati koliko su Rafinerija i Petrokemija važni za Sisak i Kutinu i Sisačko-moslavačku županiju.
„Mi radnici,sindikalci, hrvatski branitelji udruženi u ova dva stožera, jednostavno ne možemo, ne smijemo i nećemo dozvoliti da se ova dva „dimnjaka“ ugase, a naši gradovi postanu hrvatski Detroiti…I jedni i drugi imamo budućnost, i jedni i drugi možemo živjeti od svog rada.Samo je potrebno malo razumijevanja i hrabre političke volje.Rafinerija Sisak dobila je jednu bitku, ali mnoge su još pred nama“, kaže Sekulić.
„Ova dva stožera su se potpuno ozbiljno i trezveno obvezala na suradnju te će surađivati i za stolom i u zajedničkim inudstrijskim i građanskim akcijama u budućnosti ,koje nikako ne priželjkujemo, jer znamo i tvrdimo da rješenja za naše probleme ima.Obranili smo Hrvatsku od neprijatelja u Domovinskom ratu.Sada je vrijeme da obranimo naše pravo na život dostojan čovjeka, naše obitelji i naše dostojanstvo u cjelini“, poručio je koordinator Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak i očuvanje radnih mjesta.
Predstavnici dvaju stožera izvijestili su danas i o stanju u Petrokemiji i Rafineriji.
Željko Klaus podsjetio je kako se u Petrokemiji prije dvije godine krenulo u pronalaženje strateškog partnera.Glavnim razlogom za odustajanje tri zainteresirana strateška partnera drži cijenu plina koja je i dalje temeljni problem Petrokemijina poslovanja.
„Mi i ovih dana tisuću kubnih metara plina plaćamo 50 do 100 dolara skuplje nego što ga plaća naša konkurencija“, kaže Klaus.
Ono što uz cijenu plina dodatno stvara problem u poslovanju Petrokemije su i troškovi transporta plina.Svake godine Petrokemija plati više od 100 milijuna kuna samo za transport.Klaus je podsjetio i kako se uz aktivno sudjelovanje sindikata krenulo i u restrukturiranje firme.
„Nažalost, dogodilo se ono što se u Hrvatskoj najčešće događa – da restrukturiranje počne i završava značajnim smanjenjem broja radnika.Petrokemija je tijekom 2014. godine ostala bez gotovo 700 radnika.U ovom trenutku zapošljava ih 1600“.
Onima koji tvrde da ima previše radnika, Klaus odgovara činjenicom da je godišnji iznos za plaće svih radnika Petrokemije, malo niži od mjesečnog računa za plin.Primjerice,trošak radnika je lani u Petrokemiji, na godišnjoj razini iznosio 7,5%, a godišnji trošak plina 65%“, kaže on.
„Nakon dokapitalizacije koja je završila prije otprilike mjesec dana, imamo situaciju da je RH vlasnik 79% Petrokemije.Ono što tražimo od Države kao vlasnika je da utječe na cijenu plina.Država isto tako može i mora utjecati na visinu PDV-a na mineralna gnojiva koji je u okolici negdje i duplo manji nego kod nas.Ono što Hrvatska svakako mora – je početi rješavati probleme u poljoprivredi“, poručio je Klaus.
Predrag Sekulić izvijestio je pak o stanju u sisačkoj Rafineriji.Najavio je da će Rafinerija u travnju biti pokrenuta.
„Više zbog toga što MOL nije pronašao rješenje za domaću naftu, nego što je to naša zasluga ili zasluga politike i pritisaka s vrha vlasti.Činjenica je da su nešto odradili Vlada i ministar Vrdoljak, zahvaljujemo na tome, ali to je samo jedno kolo Lige prvaka.Mi moramo pobijediti u svih deset „tekmi“, inače nas neće biti.Prerađivat ćemo mjesec i pol dana ove rezerve koje sada imamo.Nakon toga je i dalje budućnost neizvjesna.Konstantno nas obavještavaju da se rade analize, da ovisimo o vanjskom i unutarnjem okruženju, međutim vidjet ćemo što će biti.MOL više toliko ne spominje izvoz domaće nafte prema van nego distribuciju prema Rafineriji Rijeka.Usudio bih se reći da je to jedna floskula kojoj je cilj podijeliti Rijeku i Sisak, a znamo da je to tehnički gotovo nemoguće izvesti.Koliko vidimo danas, MOL širi svoju tržišta kroz Češku, Slovačku, kupuje benzinske postaje.Navodno je, kako smo čuli iz medija, ušao kao suvlasnik i u slovenski Petrol.Naše benzinske postaje, nažalost se gase,a INA svoja tržišta ne širi nigdje…MOL želi pretvoriti Inu u tvrtku kćer, ostaviti samo maloprodajni prostor to je cijela istina.Tko to ne vidi ili je izdajica ili u sve ove priče oko Ine ima upletene prste“, rekao je Predrag Sekulić na zajedničkoj konferenciji Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak i očuvanje radnih mjesta i Stožera za obranu Petrokemije.