Odlučio jedan od naših ministara provesti obećanu reformu, ne bilo kakvu nego potpunu, cjelokupnu, integralnu. Reformu novih registracijskih pločica! I to sve u skladu s procedurom. Nije ministar iz svoje glave naredio da će nove tablice biti takve i takve nego je čovjek lijepo porazgovarao sa prometnom strukom, dizajnerskim udrugama, umjetnicima, običnim ljudima koji imaju dar za estetiku, koristila su se i znanja drugih država EU, a sve kako bi naše pločice bile specifične na ponos i diku. Jasno je svakome da to podrazumijeva nezaobilazne crveno-bijele kvadratiće koje naši sportski novinari zovu „kockice“. Pa tom logikom i hrvatske nogometaše od milja znaju nazvati „kockasti“. Kada bi kocku stavljali pod navodnim znacima, bože pomozi, ali oni ih uporno kolokvijalno zovu – kockasti. Pa kada je već tako neka bude tako. Kockasti! I neka cjepidlake i dalje inzistiraju da je kvadrat lik, a kocka tijelo, a koga to više briga. Golovi su ono što očekujemo od naših kockastih. Pa neću valjda reći: kvadratnih.
I taman se struke usuglasile da je nađeno rješenje za nove registracije moderno, estetski prihvatljivo, originalno. I ne manje bitno, font slova i brojki je takav da je zloporaba gotovo nemoguća i njihova kombinacija jamči da vas neće nitko prijeko gledati ako ste zagrepčanin u Splitu ili splićanin u Zagrebu. To je zato što će kombinacija slova biti nasumična i ne nužno vezana da svaka zagrebačka tablica nosi oznaku ZG, a splitska ST. Međutim, to je rješenje odmah u nama lokal-patriotima izazvalo bijes i razumljivi otpor. Nećemo tuđe, ali hoćemo svoje pa je tako ministar odmah pronašao vrlo inteligentan kompromis. Neka svako mjesto, ma bolje rečeno svako selo, ima svoju registracijsku oznaku. Svinjičko SV, Bukovsko BU, Novska NS, Petrinja PE, Hum na Sutli HS, istarski Hum Hu i tako dalje i tako dalje. A Hrvatska iako mala ima dovoljno važnih i bitnih gradova da svaki ima svoju jedinstvenu oznaku. To je pošteno i ima smisla jer u svakom od nas ta mala, ali bitna sitnica budi osjećaj pripadnosti svome mjestu, svojem zavičaju. Mi smo nadaleko poznati po vrlo razvijenom lokal-patriotizmu i ono je duboko urezano u kolektivnu svijest.
Ipak je i u tom traženju kompromisa naš ministar izvisio jer su se pojedini gradovi pobunili da neće nositi oznaku koja podsjeća npr. Novska NS na Novi Sad, ili Biograd na moru BG na Beograd, Pazin PA kao Paraćin, Muć bi trebao biti MU kao mulac, Stubičke toplice ST kao Split. A mi se Siščani ne bunimo kada nam znaju poneki posprdno dobaciti da naš SK znači Savez komunista ili Skopje isto kao što se nismo bunili u bivšoj državi kada ste dobro morali izoštriti vid ako niste htjeli pobrkati ŠI kao Šibenik sa sisačkim tablicama SI. Mi se Siščani uglavnom ne bunimo.
A kakvi već jesmo kreativni kada se treba narugati i grbavom drvetu, igramo se igre asocijacija tako da nema te kratice od koje nećemo napraviti sprdnju. Eto kakvi smo, hoćemo reforme, a iz njih radimo opačine. Zato je ministar prekinuo sve rasprave oko novih tablica vidno ljutit na sve one koji su prigovorili da nema nacionalnih oznaka kao što je grb. I u vjetar ode sve potrošeno vrijeme, sve procedure, značajna financijska sredstva i još smo se dobro posvađali.
Naši ministri su svi redom nesposobni, nestručni, nekompetentni, neodgovorni. Bez razlike. A prvi među njima je krenuo hodočastiti Hrvatskom ne bi li poput Houdini-a izvlačio zečeve iz cilindra, vadio zlatnike iz nosnica, probadao se mačevima, a sve kako bi hrvatski narod uvjerio da je Vlada dosada krvavo radila na reformama koje će baš za koji mjesec dati prave, prve vidljive rezultate. Hipnoza je zadnja tehnika kojom pokušavaju uvjeriti svakog od nas da je kriza gotova zahvaljujući ekipi koju vodi Zoran te da dolaze bolji dani.
A Zoran rastače i ono malo države što nam je još preostalo tako da ponižava instituciju Predsjednika i ne želi ići na razgovor kao predsjednik esdepa. Njemu Predsjednica ne predstavlja Državu, niti zastavu, ni grb, ni himnu ni ljude. Njemu bi Predsjednica bila puno draža kada bi poput registracijskih pločica bila neartikulirana, nejasna bez nacionalnih oznaka, blijeda bez identiteta. Bezlična i utopljena u nekakav novokomponirani, hibridni i umjetni europski anacionalni korpus. A upravo u tom europskom konglomeratu treba biti svoj i originalan jer ako pristanemo na relativiziranje identiteta, što euromoćnici zastupaju i traže kako bi lakše provodili vlastite interese izgubit će se i smisao postojanja nas Hrvata kao kolektiviteta i države, ali i svih manjinskih naroda i skupina koje su integralni dio i bogatstvo Hrvatske.
Znanje je jedino inteligentno oružje kojim se možemo oduprijeti jačima i u znanje treba ulagati jer će nam ono osigurati budućnost. I kada osiguramo atmosferu da će slijedeći dan biti za milimetar uspješniji od današnjeg neće nedostajati motiva da mladi ljudi osjete da je ovo zemlja za koju se vrijedi boriti. A onda i ponos na crveno-bijele kvadratiće neće biti tek poza nego smisao i sadržaj.
