Pismo Predraga Sekulića Zoltanu Aldottu

Predsjednik Radničkog vijeća INA, d.d. Predrag Sekulić  dostavio je medijima pismo kojim je odgovorio na već  treće pismo upućeno njemu  osobno od Predsjednika Uprave INA, d.d. g. Aldott Zoltana. Ovo je moj očajnićki pokušaj skretanja pozornosti na Inu, nacionalnu naftnu kompaniju, koja je važna za hrvatsku energetsku neovisnost, a o kojoj se premalo govori, stoji u pismu .

Odlučio sam napisati otvoreno pismo Vama, a s njime upoznati Sindikate INA, d.d. (kao što ste ih i Vi upoznali sa tri pisma koja ste mi poslali), ali i cjelokupnu hrvatsku javnost. Ne činim to s ciljem osobne promocije, kako ćete Vi vjerujem željeti protumačiti, nego sa jasnim ciljem upoznavanja svih građana RH sa stanjem u mojoj i njihovoj Ini – nacionalnoj naftnoj kompaniji!

Odmah želim pojasniti kako Vam se danas obraćam kao Predsjednik Radničkog vijeća INA, d.d. U dosadašnjim Vašim pismima meni, stalno aludirate na to kako u javnosti istupam u toj ulozi, međutim opet izjavljujem da to nije točno. Kao Predsjednik Radničkog vijeća sam istupio samo, jedino i isključivo nakon sjednice sa Upravom dana 27.veljače 2015.godine, te tom prilikom u jednoj rečenici obavijestio hrvatsku javnost što smo novo saznali na istoj: „ništa novo nismo saznali na sjednici, što već nismo znali iz medija ili kuloara, osim potvrde da će RNS biti pokrenuta u travnju mjesecu“! Moji nastupi su javni i u cilju da se slabosti uklone, a Vi od mene tražite da budem diskretan, te prešutno u dogovoru s Vama, odobravam Vaše, po meni ubitačne poteze za kompaniju. Koliko uopće mogu i smiju Sindikati biti diskretni? Mojom šutnjom ja bi bio podržavatelj Vaših loših poteza.

Odgovoriti ću na zadnje Vaše pismo upućeno meni, zbog jedne rečenice. Citiram: “štoviše takvim proizvoljnim raspravama, direktno se šteti ugledu naše kompanije, i konzekventno, njenoj konkurentnosti na tržištu”. Ono što Vi smatrate “promašenim temama na sjednici RV”, ja upravo suprotno smatram kako sjednice RV sa Upravom, moraju služiti za raspravu o svim otvorenim pitanjima, a ne kako bi Vi vjerujem željeli, za formalno odrađivanje unaprijed dogovorenog.

S tim u vezi, podsjetiti ću Vas na osnovnu ulogu Radničkog vijeća, a samim time i moju ulogu kao njenog Predsjednika (što smatram i opisom radnih zadataka sadašnjeg radnog mjesta): ZAŠTITA PRAVA I PROMICANJE INTERESA SVAKOG RADNIKA. Kako sam i do sada, radeći u proizvodnji Rafinerije nafte Sisak, uvijek radio po opisu radnog mjesta, svim žarom i znanjem kojeg posjedujem, tako to radim i danas.

U ovom pismu ću Vam nabrojati činjenice koje smatram da hrvatska javnost mora znati. Ne zbog mene, ne zbog Vas, nego naprosto jer je INA Hrvatska nacionalna naftna kompanija, veliki čimbenik u energetskoj neovisnosti RH, a u dobrom dijelu u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno svih njenih građana.

Nasuprot Vašoj izjavi, moja je dijametralno suprotna: Ne štetim ja ugledu naše kompanije, nego Vi Gospodine Aldott.

U svom dosadašnjem radu (26 godina) nisam bio u prigodi direktno podizati ugled moje Ine, ali sam svojim radom i znanjem, nebrojeno puta pravovremenim reakcijama, zajedno sa svojim kolegama iz RNS uštedio milijune kuna ili dolara. Tako je bilo i 20.06.2011. godine prilikom nesretnog požara koji je zadesio našu rafineriju. Tada sam radio na radnom mjestu Glavnog nadzornika procesa, a moji kolege su izlagali svoje živote pod vatrom koja je dosezala i 1000°C, te obustavili cijelu Rafineriju bez i jedne kapi slopiranja sa bilo koje sekcije. Oni koji se bave ovim našim poslom, znaju koliko je tu znanje potrebno i koliki je to uspjeh. Stručnost, zalaganje, hrabrost, sve na jednom mjestu. Od radnika na porti, preko vatrogasaca, operatera u polju, u kontrolnim sobama, do rukovoditeljskog osoblja. Cijeli moj radni put je lako provjerljiv, a isto tako i Vi imate svoj, ponešto različit od moga. Naravno, završili ste visoke škole. Vama, kao i svakom drugom čovjeku, odajem priznanje na tome, jer za to je potrebno mnogo rada i truda. Izražavam žaljenje što to znanje ne koristite kako bi unaprijedili moju Inu, nego radite nešto sasvim drugo, a napisati ću Vam i što.

2003.godine ste se obvezali temeljnim ugovorom kao strateški partner Ine, proširiti maloprodajnu mrežu, proširiti tržišta na zemlje u okruženju, povećati istraživanje i proizvodnju nafte i plina, te modernizirati Rafinerije u Rijeci i Sisku (ne poštivanjem svega navedenog, kašnjenjem sa izvršenjem obveza, propustili ste ubiranje koristi za kompaniju, Republiku Hrvatsku, sve njene građane, a isto tako i za cijelu Mol grupu). Znam naravno, odmah ćete mi odgovoriti kako ste Vi Predsjednik Uprave INA, d.d. i kako ne znate što se MOL obvezao i što planira, već Vi radite u najboljem interesu kompanije kojoj ste na čelu. Međutim i Vi i ja, kao i svi drugi, znamo da tome nije tako.

Evo što ste Vi do sada napravili od Ine:

 istraživanje i proizvodnju nafte i plina je pala za 50%

 rafinerijska prerada u Hrvatskoj je pala za više od 50%, mada je u istom razdoblju u Europi u prosjeku potražnja pala za 10-ak %

 izgubili ste gotovo u potpunosti tržište Srbije, a u dobrom dijelu Bosne i Hercegovine, Slovenije (sve su to tradicionalno bila tržišta INE), kao i veliki dio domaćih “velikih” kupaca

 smanjili ste broj radnika u zadnjih nekoliko godina za više od 5000, a i danas svakodnevno otpuštate radnike iz svih dijelova Ine (samo Vi to nazivate “analize”, “reorganizacije”, restrukturiranja” itd…)

To su samo u grubo činjenice koje su poznate svima u Ini, a koje nitko na ovome svijetu ne može pobiti. To ste Vi gospodine Aldott napravili mojoj Ini i nije Vam dosta, idete dalje. Svakodnevne “analize” kako ih Vi zovete, nama radnicima Ine su poznatije kao “liste viškova”. Isprobanom metodom, preko Vaših nevjerojatno bezobrazno dobro plaćenih Izvršnih direktora, koji imaju ovlasti suprotne hrvatskim zakonima, spustite priču na niže razine. Onda cijeli niz menađera i rukovoditelja izvršavaju Vaše naloge, nadajući se da će baš oni ostati u Vašoj milosti danas sutra i zadržati posao. Pa ako i neće, danas su dobro plaćeni izdašnim bonusima i zašto ne uzeti ono što se nudi. Ako niste upoznati Gospodine Aldott, nekada je od tih novaca imala koristi šira društvena zajednica, a ne nekolicina pojedinaca. I još hrabro komunicirate prema javnosti kako bi radnici trebali biti sretni, jer dobivaju otpremnine, dobre otpremnine. Za starijeg radnika, koji je sve dao za ovu kompaniju, ta otpremnina je u visini Vaše mjesečne plaće.

Ali zašto bi Vas to trebalo interesirati? Vi uđete na svoje radno mjesto iz podruma u Holjevcu i ravno do petog kata u ured. Isto je i kada idete kući. Ne susrećete se sa radnikom čiji ste život možda upropastili, koji je za Vas samo broj, matični broj kod poslodavca. Niste Vi u liftu sreli kolegicu sa prvog kata i nije Vas stisnula za zglob sa očajem u očima i pitala: “Zašto, Predrag zašto? Što mi rade?”

Nije kod Vas u ured došao visokobrazovani kolega iz RNS, kome ste dali otkaz jer ste rođaku jednom od “Vaših” pouzdanika mora naći novo radno mjesto i rasplakao se. Znate li kako izgleda kada Vam čvrsti, poštovani, stručni (poznajem njegov rad), kao od stijene odvaljen čovjek sa 55 godina počne plakati kao malo dijete.

Znate li kakav je osjećaj otići kod kolege, 40-ogodišnjaka sa dvoje djece i kao sindikalac biti prvi koji mu kaže da je dobio otkaz, jer Vaši vazali, ma koliko hrabri bili pri donošenju odluka stavljanja ljudi na “listu”, nemaju hrabrosti to isto i reći čovjeku u oči?

Znate li kako je to kad Vam čovjek kaže da će se ubiti?

Ne, ne znate. Jer ne poznajete ljude čijim sudbinama se svakodnevno igrate. To nisu ljudi, to su brojevi. A razloga za to nema, osim pohlepne želje za što većim profitom. I znam znam, reći ćete opet, odluke donosi Uprava, a izvršitelj niste Vi, nego razno razni “uspješni neoliberalni ekonomisti”, pristigli iz drugih nam poduzeća, kako ne bi imali nikakve veze sa ovim ljudima. I oni samo rade svoj posao, za svoju plaću, za svoje obitelji iiiii naravno “ne donose odluke”. I tako ste svi čisti u tom nizu, pred sobom, svojom djecom i drugima. Pa ne bi bilo baš tako. Vama na dušu i nadam se da možete spavati po noći, jer mnogi moji bivši kolege, kao i sadašnji, kao i osobno, ne mogu. A bez srama u svojim proglasima se dičite kao “društveno odgovorna kompanija”. Da, ali za mali elitni broj ovoga društva.

U mojoj Ini nema više osmjeha na licu radnika. Danas se rijetki smiju, a znamo i koji su to. Kada ćete, a vjerujem da hoćete, demantirati ove moje navode, molim Vas navedite koji od njih nije točan. Navedite molim Vas, koji od Vaših izvršnih direktora je unaprijedio koji segment poslovanja osnovnih djelatnosti? Po čemu zaslužujete bonuse? Gdje ste bili uspješni? Naravno, ne mislim na financijski dio u onom djelu gdje ste ostvarili uštede dajući otkaze radnicima ili pak ne odobravajući sredstva za održavanje, unapređenja, projekte. Zbog tih ušteda nam rafinerije i naftna crpilišta i jesu u stanju u kojem jesu.

Radnici u mojoj Ini se više na druže, ne komuniciraju, a ako se nekoga smatra budućim može biti viškom, na njega kao da ste bacili kugu. Taj je osuđen trunuti u samoći i u konačnici psihički ubijen popušta i javlja se meni kao Predsjedniku RV sa željom da to što prije završi, jer će inače poludjeti. Uzmite statistički podatak koliko je radnika Ine napisalo svoj “CV” i poslalo ga diljem Lijepe naše i svijeta? A Vi se dičite reklamom “najpoželjniji poslodavac”.

Koliko je mladih inženjera željnih rada i znanja već napustilo kompaniju u zadnje dvije godine? Ja ih osobno poznajem sedmero. Vidjeli su da nitko ne uvažava, a kamoli nagrađuje njihovo znanje, radove, projekte, planove za budućnost. Tu, u mojoj Ini, je postalo bitno nešto drugo. Visokostručni radnici srednje stručne spreme iz proizvodnje i prerade odlaze, bježe rekao bi, a vi godinama niste zaposlili niti jednog mladog radnika. Kako u rafinerijama, tako ni na poljima, što je još jedan dokaz da ne mislite o budućnosti Ine.

Vi u mojoj Ini zatvarate “ne rentabilne” benzinske postaje. Kada ste sagradili negdje novu? Kada ste za Inu kupili neko skladište u okruženju, na tradicionalnim Ininim tržištima? Neku BP? Ali zato MOL kupuje gdje stigne, diljem Europe. Ali da, zaboravio sam, Vi nemate veze s MOL-om.

Kolege na BP ste doveli do toga da kao roboti ponavljaju isto pitanje: “jeste li za proizvod na akciji?” čime su vjerujte mi potjerali već neke kupce (javljaju mi se građani). Regionalni voditelji su postali (čast izuzecima) bičevi Božji. Od njih ste kao i od radnika napravili robote, bez emocija, izbrisali im iz pamćenja da su i oni bili još nema dugo kao i njihovi kolege, prodavači. Ali, sada su Bogovi, uvjeravate ih u to i što je najgore, većina ih je to i shvatila tako. Glavni i osnovni problem na BP po Vama su plaće prodavačkog osoblja. Ne visoke cijene, ne loš izbor dodatnog asortimana, ne izgubljeni ugovorni kupci, nego plaće radnika. Jer druge kompanije koje se bave prodajom goriva (napominjem, samo prodajom, a ne kao

Ina proizvodnjom, preradom i prodajom) imaju niže plaće. Ali gospodine Aldott, mi radimo u Ini, najvećoj i najjačoj kompaniji na ovim prostorima. Mislite li da Njemački poduzetnici koji vode DM, ne znaju koliku plaću imaju prodavači u nekim drugim trgovinama u RH? Mislite da ne znaju koliko je nezaposlenih u RH? Ali znaju kako dobiti dobrog radnika, dobrog prodavača i kako biti najpoželjnija kompanija u RH. Znaju kako izvući ono najbolje od svakog od njih, jer su pokazali da ih poštuju.

Vozači autocisterni rade bez radnog vremena, 24 sata na raspolaganju, bez dodatka za pripravnost, danonoćno nose glavu u torbi. Ali to su vozači, također brojevi, tko bi pomislio da su i to ljudi sa svim karakteristikama istih. Hoće, neće, ima ih na tržištu rada, baš kao i brojnih nezaposlenih za rad na benzinskim postajama.

Reći ću Vam nešto, što lako možete provjeriti na internetu. Takvo ponašanje je loše za kompaniju. Već je davno napušteno u gotovo svim američkim firmama, i mnogima diljem Europe. Tamo se radniku opet pristupa sa ljudske strane, jer jedino takav radnik daje najbolje od sebe, za sebe i za kompaniju. Radnik koji sa voljom dolazi na posao, tamo gdje je njegov rad cijenjen i prihvaćen, od prvog rukovoditelja, pa do najvišeg, Vas. Meni je recimo u mom radu bila dovoljna i lijepa riječ ili tapšanje po ramenu kao motiv.

Danas su sve Europske naftne kompanije povećale svoju dobit na rafinerijskoj preradi (u prvom kvartalu 2015.g.) i na taj način iskoristile nisku cijenu nafte na svjetskom tržištu. Iako su nešto izgubile na istraživanju i proizvodnji, to su nadoknadile i višestruko premašile radom svojih rafinerija. Pa i Vaši kolege iz Mol-a su to uspjeli i objavljuju rezultate nikad zabilježene. I British Petrol i Poljski PK Orlen i Češki Unipetrol. Samo Ina nije. Pitanje koje mi se logično nameće: zašto Inine rafinerije nisu radile i ostvarile veću zaradu, zašto nije kupljena nafta za njih? Odgovor koji mi se sam po sebi nameće: nemamo sposobne menađere za upravljanje kompanijom u najboljem interesu (a to je što veći profit u primarnoj ulozi koju naftne kompanije imaju), ili to radite s namjerom kako bi što prije uništili Inu. Iznio bi niz konkretnih podataka o uspješnom radu naših rafinerija danas, o mnogo čemu u Ini, ali ne želim “otkrivati” poslovne tajne. Taj dodatak danas u Ini stoji na svakom dokumentu, ma koje važnosti bio. Time ste se “osigurali” kako Vaše “igre” ne bi dospjele u javnost.

Molim Vas na kraju samo jedno: u odgovoru nemojte spominjati socijalni dijalog, kao u svakom Vašem pismu. Odgovorno tvrdim da on danas ne postoji u MOJOJ Ini. Unatoč redovitim sastancima sa Sektorom upravljanja ljudskim resursima, to nije socijalno partnerstvo. Vi zadovoljavate zakonske norme, nešto nam se kao sindikatima udovolji (mrvice), ali sve bitne stvari prolaze pored nas. Ne pamtim kada ste u bilo kojoj mjeri prihvatili mišljenje socijalnih partnera u očitovanjima Radničkog vijeća. Vi ste odlučili i što god da mi napišemo, a reći ću Vam da se jako potrudimo (sindikalisti sa iskustvom, pravnici, službe, razgovori sa radnicima), Vi ne uvažavate. Pošaljete odgovor na očitovanje RV, često ni to, i provedete svoj naum.

Ja još uvijek vjerujem u svoju Inu, svoju državu, njene zakone. S tom vjerom isčekujem dan kada će se nastaviti modernizacija rafinerija, a ja osobno konkurirati za radno mjesto Voditelja pogona u smjeni na Hidrokrekingu, što mi je već dugogodišnja želja i izazov.

Kako ste i primijetili personalizirao sam u ovom pismu Inu. Imam na to pravo, svojatati je na ovaj način, kako si i Vi uzimate za pravo i kako je svojatate na svoj način. I baš zato što je moja, ne mogu šutke gledati kako trune i kako je netko uništava. Ne želim biti dio te priče i svom svojom energijom ću se i dalje truditi da do toga ne dođe.