Arsen Dedić (1938.-2015.)

Arsen Dedić rođen je 28. srpnja u Šibeniku. Hrvatski je pisac, skladatelj, književnik, prevoditelj i kantautor. Od oca je naslijedio talent za glazbu, a već s trinaest godina svirao je flautu u Šibenskoj narodnoj limenoj glazbi. U rodnom gradu završio je gimnaziju kao jedan od najboljih učenika te uz to i srednju glazbenu školu. Arsen je odrastao u istoj ulici u kojoj su neko vrijeme živjeli Vice Vukov i Mišo Kovač što je tijekom života često isticao kao interesantnu slučajnost, a zanimljivo je da je Vice Vukov pjevao u klapi koju je Arsen osnovao za vrijeme svojih gimnazijskih dana.

U veljači, 1956. imao je nastup kao flautist svirajući Mozartov koncert u D-duru i Bachovu suitu u H-molu.

Preselivši se u Zagreb, dogurao je do apsolventskog staža na studiju prava, paralelno 1959. upisavši Muzičku akademiju na kojoj je pet godina kasnije i diplomirao. U to doba svirao je flautu u orkestrima i jazz ansamblima. Sa Zagrebačkim jazz kvartetom u najjačoj postavi (Boško Petrović, Silvije Glojnarić, Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš) snimio je svoju prvu pjesmu, instrumental “Veče sa Ksenijom”. Nakon toga stao je i ispred mikrofona u kvartetu “Prima” koji je oformio s Mariom Bogliunijem. S njim je imao već dobru suradnju jer je za Zagreb ’59, Bogliuni poslao skladbu “Mornarev cha-cha-cha” te je zamolio Arsena za pisanje stihova, na što je on i pristao pod pseudonimom Igor Krimov. Skladba je osvojila nagradu, a Arsen ubrzo počinje pisati još tekstova za skladbe Bogliunija, od kojih “Poslije ljubavi” na festivalu Sarajevo ’60. dobiva nagradu za najbolji tekst. Pod tim pseudonimom piše tekstove za Ivu Robića, Gabi Novak, Vicu Vukova, Đorđa Marjanovića, Zdenku Vučković, Milana Bačića i druge. Kuriozitet je da je na svom EP-ju “Margaret” iz 1963. pjesmu “Posljednja noć” potpisao kao Igor Krimov, a ne kao Arsen Dedić.

Dobar odjek publike na plesnjacima u zagrebačkom Ribnjaku odveo ga je u kvartet Strings, a potom u Zagrebački vokalni kvartet gdje je pjevao s Hrvojem Hegedušićem. Nakon toga, 1962. godine s Ljubljanskim jazz ansamblom objavio je svoj prvi EP “Zapleši twist”, a udarna pjesma bila je obrada megahita Chubbyja Checkera “Let’s Twist Again”. Priključio se kasnije kvartetu Melos koji je počeo nizati festivalske uspjehe s tekstovima koje je potpisivao kao Igor Krimov. Kvartet se raspada 1962., nakon uspjeha na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Negdje”, a Arsen starta kao vokalni solist okrećući se šansoni.

Prvi veliki solistički koncert održao je u beogradskom Domu sindikata 1965. godine, a godinu dana ranije nastaju njegovi evergreeni “Moderato Cantabile”, “Kuća pored mora” i drugi. Nastavlja raditi i za druge autore, ali više ne koristi pseudonim. “Kuća pored mora” izvedena je na Splitskom festivalu nakon što je odbijena na Opatijskom, Beogradskom i Zagrebačkom festivalu, a osvojila je prvu nagradu žirija i drugu nagradu publike.

Kao jedan od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone, upoznaje umjetnike iz raznih zemalja te sklapa čvrsto i trajno prijateljstvo sa Sergiom Endrigom s kojim 1967. nastupa u Parizu. Na Splitskom festivalu 1969. u alternaciji s talijanskim kanconijerom Ginom Paolijem izvodi svoju skladbu “Vraćam se”, za koju dobiva prvu nagradu žirija. Arsen je uvijek isticao da mu je Endrigo stariji brat, Monteno mlađi brat, Bulat stric, Gino kum. Vezalo ih je duboko prijateljstvo i poštovanje, a njih je najviše cijenio u svijetu autorske pjesme.

Te godine, 1969., objavljuje i prvi studijski album “Čovjek kao ja” koji i danas slovi kao jedan od najboljih albuma na ovim prostorima. Dvije godine kasnije objavljuje album “Arsen 2”, a za razliku od pretežito ljubavnih motiva na singlovima, na albumima Arsen postaje suzdržaniji, sklon ironiji i satiri te nalazi nadahnuće u društvenim okolnostima. No, i dalje piše za klape, za druge izvođače, osobito za suprugu Gabi Novak, sklada glazbu za reklame, za TV, kazalište i film, a za života je napisao partiture za više od 150 kazališnih predstava i stotinjak filmova. Do sredine sedamdestih Arsen se ipak etablirao kao autor evergreena i kao izvođač neprijepornih hitova. Surađuje s mnogim autorima, obrađuje njihove pjesme, a njegove skladbe postaju veliki hitovi. Svake godine surađuje sa sve mlađim suvremenicima, pa dok je krajem sedamdestih objavio zajednički album s pjesnikom Zvonimirom Golobom, krajem osamdestih realizirao je album sa Zoranom Predinom.

Početkom devedesetih čak je, u ratnom vihoru, pomišljao da prestane snimati pitavši se treba li ikome kakvo glazbeno promišljanje. Srećom, shvatio je da itekako treba što je rezultiralo dvama albumima koji se nalaze u vrhu njegovoga diskografskog opusa – “Tihi obrt” i “Ministarstvo straha”. Otad Arsen ide sve dalje i sve dublje, surađujući s mnogim glazbenicima (pa je tako nastala i kompilacija “Dueti-dueli”), ali predano stvara i nove pjesme koje su rezultirale dvama vrsnim ostvarenjima “Na zlu putu” (2004. godine) i “Rebus” (2008. godine). Na njima je Arsen sve više zatvoreniji, ali njegove pjesme postaju sve inspirativnije.

Uglazbio je pjesme mnogih mu dragih pjesnika, među kojima su i Golob, Cesarić, Ujević. U svojoj bogatoj diskografskoj karijeri objavio je 50-ak LP-a i CD-a. Dobitnik je i brojnih nagrada: Ivo Tijardović, Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski, Premio Tenco na San Remu; Zlatni Histrion; Zlatne arene za filmsku glazbu, brojne Porine među kojima i Porin za životno djelo koji mu je dodijeljen 1999. i mnoge, mnoge druge.

“Arsen Dedić o samoći govori jezikom samoće. Zato je toliko blizak. Ali on ima posebni rječnik samoće. Zato i jest pjesnik. Arsen vidi isto što i mi vidimo, ništa drugo. No, on zna to reći. I mi ga slušamo.” Nikša Gligo

“…u hladnoći svijeta Dedić obnavlja toplinu što nas okuplja….u tvrđavi naše osamljenosti ulaze ta glazba i te riječi da bi nam pričali priče o ljubavi i Jugu.” Igor Mandić

“…ambicioznih šezdesetih godina od kojih je malo toga preživjelo do danas, on je pronašao formulu nove osjećajnosti ; gdje su plodotvorno oticali tišina pjesničke imaginacije i buka estrade.” Veselko Tenžera

“Arsena znamo kao singer-songwritera, ali i kao flautista, glazbenog producenta, aranžera, dirigenta, književnika, prevoditelja, slikara… popis ide u nedogled. Imao je nekoliko likovnih izložbi, čak i političkih nevolja, objavljivao je knjige u Italiji, nastupao u Sibiru, a za neke se njegove pjesme misli da su narodne (Vratija sa Šime, Kad bi svi). Sve je to Arsen! Ali i još više od toga. Njegova glazbena i književna djela, filmska i kazališna ostvarenja predstavljaju svjetionik neuništive doajenske karijere.” Bojan Mušćet

Hvala ti na pjesmama uz koje su odrasle brojne generacije. Hvala ti Arsene na svemu…