Hoće li opet estradnjaci, financijaši i građevinari dobiti novac namijenjen poljoprivrednicima?

Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske donijelo je početkom kolovoza 2015. godine odluku o povećanju razine raspoloživih sredstava za prijave pristigle na prvi natječaj za sufinanciranje projekata iz mjere 4 Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske (2014-2020), a koja se odnosi na ulaganja u fizičku imovinu, podmjere 4.1. namijenjene potporama za ulaganje i poljoprivredna gospodarstva te 4.2. namijenjene potporama za ulaganje u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda.
Iako ova odluka na prvi pogled izgleda kao da ide u korist hrvatskim poljoprivrednicima i odaje dojam kako će više raspoloživih sredstava rezultirati podupiranjem više projekata i/ili osiguranjem više novca poljoprivrednicima, mala i srednja poljoprivredna obiteljska gospodarstva s pravom su zabrinuta dok iščekuju rezultate natječaja, na što upozorava i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir.

Naime, na natječaj je pristiglo ukupno 1280 projekata, a uzevši u obzir da Pravilnik predviđa maksimalne vrijednosti potpore po projektu do 5 milijuna eura, izgledan je scenarij u kojemu će upravo mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva, i to njih više od tisuću, ostati bez podrške za svoje projekte, dok će se raspoloživi novac podijeliti među “velikim igračima” koji traže visoke potpore.

Ovaj scenarij i način provedbe Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske nisu u mogućnosti ostvariti ciljeve Zajedničke europske poljoprivredne politike. Europska ideja ruralnog razvoja na prvo mjesto stavlja održivi razvoj ruralnih područja, koji uključuje i ostanak što većeg broja lokalnog stanovništva u ruralnom prostoru. Program ruralnog razvoja stoga bi trebao biti osmišljen tako da pomaže prvenstveno malim i srednjim poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima, umjesto da omogućuje velikim poljoprivrednim proizvođačima prednost pri raspodjeli sredstava.

A upravo to čini hrvatski model. On nije usmjeren na opstanak hrvatskog sela i hrvatskog seljaka, već će različitim kvazi-poduzetnicima (estradnjacima, financijašima, građevinarima…) koji su se za ruralni prostor zainteresirali tek kad su u njemu prepoznali izvor prihoda, a za poljoprivredu nemaju stvarnog interesa, otvoriti velike poslove, na uštrb poljoprivrednika.

Također, kako primjećuje zastupnica Petir, podmjerom 4.1. predviđeno je financiranje infrastrukture i mehanizacije, ne i kupnja životinja koja je stočarima na prvom mjestu, što također otvara pitanje koliko će ta podmjera pomoći razvoju poljoprivrede i očuvanju života na selu. Stoga bi natječaj trebao biti konstruiran prema stvarnim potrebama poljoprivrednika na terenu.

Uz to, ovom odlukom razina raspoloživih sredstava potpore u operaciji 4.1.1. podiže se s 360 milijuna kuna na 861.840.000 kuna, a u operaciji 4.2.1. sa 140 milijuna na 366 milijuna kuna. „Najavljeno povećanje razine raspoloživih sredstava rezultirat će potrošnjom više od 50% novca iz Europskog fonda za poljoprivredu i ruralni razvoj već u prvoj godini provedbe sedmogodišnjeg Programa ruralnog razvoja, pri čemu se opravdano postavlja pitanje što je s nadolazećim razdobljem i odakle će se pribaviti dodatna, a poljoprivrednicima prijeko potrebna sredstva“, zapitala se zastupnica Petir.

„Pozivam stoga ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu da objavi rang listu odobrenih projekata na natječaju za podmjere 4.1. i 4.2. Programa ruralnog razvoja te da poništi natječaj ukoliko se pokaže točnim da je novac dodijeljen estradnjacima, financijašima i građevinarima, a ne obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, i da prije raspisivanja novog natječaja revidira Pravilnik“, zaključila je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu