Što je pravični životni standard u kontekstu poljoprivrede?

„Put kojim danas idemo u poljoprivredi je put u daljnje osiromašenje hrvatskog sela i seljaka“, zabrinuto je konstatirala Marijana Petir, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i jedina hrvatska punopravna članica parlamentarnog Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj nakon prezentacije studije o „Usporedbi prihoda poljoprivrednika u EU-u” na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta.

Predstavljena studija o „Usporedbi prihoda poljoprivrednika u EU“ donosi opsežan pregled prihoda poljoprivrednika po državama članicama i sektorima poljoprivredne proizvodnje na temelju podataka prikupljanih kroz nekoliko godina i primjenom nekoliko istraživačkih metoda, a prema njoj dostatni prihodi poljoprivrednika ovise o više faktora uključujući vrstu poljoprivredne djelatnosti, veličinu zemlje, druge dodatne djelatnosti, mirovine… Studijom je obuhvaćeno 27 zemalja članica Europske unije, no ne i Republika Hrvatska kao nova članica zbog čega je zastupnica Petir zatražila da se dostave relevantni podatci i za Hrvatsku.

Predstavljena studija pokazala je kako se dohodak po članu kućanstva u poljoprivrednom gospodarstvu značajno razlikuje od države do države članice, pa je tako među najnižima u Rumunjskoj i Bugarskoj oko 6.000 eura, dok je najviši u Danskoj, od oko 40.000 do čak 90.000 eura godišnje. Pri tome najniža poljoprivredna nadnica po satu iznosi 2 eura u pojedinim državama istočne Europe, dok najviša ne prelazi 9 eura, pri čemu prosječni ukupni godišnji trošak za nadnice po zaposlenom u poljoprivredni ne iznosi više od 6.000 eura godišnje. Posebno zanimljiv jest podatak kako neovisno o razlikama u visinama prihodima između „najbogatije“ Danske te „najsiromašnijih“ država poput Bugarske i Rumunjske prihodi poljoprivrednika u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstva daleko nadmašuju nadnicu koju ostvaruju nadničari u tom sektoru.

Situacija u hrvatskoj poljoprivredi zahtjeva hitnu i konkretnu akciju te djelotvorne mjere za očuvanje poljoprivredne proizvodnje i života na hrvatskom selu.

Iako Republika Hrvatska kao nova članica Europske unije nije obuhvaćena ovom studijom, prema riječima samih hrvatskih poljoprivrednika, Hrvatska bi se na ovoj ljestvici smjestila čak ispod Rumunjske i Bugarske.

„Upravo je taj podatak zanimljiv da se zapitamo u kom smjeru aktualni ministar Tihomir Jakovina vodi hrvatsku poljoprivredu i seljake“, rekla je Petir zabrinuta zbog stanja u hrvatskoj poljoprivredi i prava hrvatskih poljoprivrednika. „Ako je suditi po svemu što je on do sada pokazao na čelu tog sektora, a posebice po natječajima za dodjelu sredstava iz Mjera 4.1 i 4.2., onda se zaključuje da Jakovina vodi hrvatsku poljoprivredu prema nadničarenju za 2 eura po satu na nepreglednim plantažama u vlasništvu banaka i korporacija na kojima seljaci rade za „crkavicu“, a ne prema obiteljskim gospodarstvima koja promiče i Zajednička poljoprivredna politika i u kojima članovi obitelji zajedno doprinose dobrobiti gospodarstva i ukupnom prihodu kućanstva daleko većima od onih koji su zaposleni kao nadničari“, pojasnila je.

Glavni ciljevi Zajedničke poljoprivredne politike su osigurati poljoprivrednicima pristojan život i zajamčiti ustaljenu i sigurnu opskrbu hranom po cijeni prihvatljivoj za potrošače. Upravo osiguranje pristojnog života poljoprivrednika ono je za što je ponajviše zabrinuta zastupnica Petir budući da se u Hrvatskoj ne štiti domaća proizvodnja i da se podilazi velikim tvrtkama nauštrb malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.