10.11.2015. godine je u Sisku održana osnivačka skupština novog sindikata u Ini, Sindikata Nova Solidarnost. Pred 70-ak prisutnih, uputili smo se na novi put, sigurno težak, ali znamo svoj cilj. Nakon posljednjih zbivanja u Ini (događaji sa maloprodajom, reorganizacije i otkazi, ostavka predsjednika RV INA, d.d., opoziv i smjena „nepodobnih“ sindikalista,…) jasno je vidljivo da su sindikati u Ini postali tzv. žuti sindikati. Suradnja sa poslodavcem, a sve manji kontakt sa radnicima o čijoj sudbini i radno-pravnom statusu bi morali brinuti, sve veće nezadovljstvo radnika, te pozivi za osnivanjem novog sindikata, prirodno su doveli do ideje o osnivanju novog sindikata. Jasno je da se sadašnji sindikati ne mogu mijenjati, jer su čvrsto autokratski vođeni od sindikalnih vođa. Na žalost i mnogi od nas su to osjetili. Želja nam je stvoriti novi, moderan sindikat, utemeljen na demokratskoj volji njegovih članova.
Za prvog predsjednika Nove Solidarnosti je izabran Predrag Sekulić, do prve izborne skupštine.
Unatoč promišljanjima skupine radnika kako bi u svom nazivu trebali imati riječ rafinerija ili Ina, nismo si htjeli dozvoliti ograničenja bilo koje vrste. Osnovni plan je djelovanje na nivou cijele Ine, ali isto tako ostaviti prostora za suradnju i eventualno udruživanje sa drugim istinskim i borbenim sindikatima, također nezadovoljnih današnjom sindikalnom scenom.
Riječ SOLIDARNOST ne samo da vuče poveznicu sa Lech Walesom i istinskim pokretom za prava radnika, već i zato što je to i osnovni motiv u davnoj prošlosti osnivanja sindikata. U mnogim sindikatima i danas je solidarnost navedena kao prva uloga sindikata, prije kolektivnog pregovaranja.
Današnji sindikati imaju strukturu piramide, gdje se uglavnom sluša jednog ili dva čovjeka u vrhu, ideje se prenose na tijela sindikata, a radnik najčešće ne zna mnogo. Želja nam je piramida koja će kretati od dna prema vrhu. Najjači dio sindikata su radnici i želja nam je da u novom sindikatu tako i bude. Svatko ima pravo glasa, radnici sami biraju povjerenike, svi se mogu kandidirati i biti izabrani ako njihova sredina to izglasa. O svim bitnim pitanjima za radnike, savjetuje se sa samim radnicima (anketama, razgovorom, referendumom itd.). Dijeljenje informacija preko mreže povjerenika i njihovih zamjenika mora biti konstanta. Povjerenici moraju biti među radnicima, te svojim znanjem pomoći u rješavanju svakodnevnih problema. Formiramo novi sindikat, sa malim grupama radnika na čijem čelu su povjerenici koji će Zakon o radu i kolektivni ugovor poznavati kao svoj džep. Posebnu pozornost ćemo usmjeriti na izobrazbu i seminare koji neće biti u funkciji zadovoljavanja forme, već prenošenje relevantnih znanja od iskusnih stručnjaka, dokazanih u borbi za prava radnika.
Predsjednik sindikata ne može biti na čelu sindikata kao što je to slučaj danas, desetljećima, te se time odmicati od realnosti i problema radništva, a biti sve bliži onoj drugoj po prirodi stvari „suprostavljenoj“ strani.
Radnik je radnik, bez obzira u kojem je sindikatu. Radnici ne smiju biti robovi naizgled suprostavljenih sindikalnih čelnika (mada odgovorno tvrdimo da danas u Ini dobro surađuju), te imati različita mišljenja jer im je tako nametnuto od istih. Problem radnika u rafinerijama ili u maloprodaji ili u bilo kojem segmentu Ine, je zajednički problem svakog radnika. Nije niti manji niti veći, niti ne postoji ako je član drugog sindikata i to naprosto treba biti polazišna osnova. Stoga ne mislimo da je ovo novo dijeljenje među ljudima, već naprotiv, nova poveznica. Cilj je djelovati na postojeće sindikate da im problem bilo kojeg radnika bude zajednički problem, a ne da skrbe samo o svojim članovima ili samo o segmentu poslovanja u kojem imaju većinu.
Svjesni smo u koga i u kakve interese smo se drznuli dirnuti, jer već prvih dana doživljavamo različite vrste napada. Dva otkaza zbog pisanja ISTINE, korištenjem „službene mail adrese“, a na inicijativu prozvanog borca za „radnička prava“, što potvrđuje koliko su isti u sprezi sa poslodavcem. Provjere, preispitivanje, kontrole neistomišljenka su danas najvažnije aktivnosti u Ini. Ina je postala koncetracijski logor za mnoge radnike. Mnogi umišljeni Bogovi danas vladaju našom i Vašom Inom. Ali samo nam daju snagu, daju nam motiv. Otvoreno ćemo govoriti o svemu i skretati pozornost na sve loše.
Rafinerije Sisak i Rijeka mogu i moraju raditi. Istraživanje i proizvodnja nafte i plina se mogu i moraju povećati. Maloprodaja svojim pozitivnim rezultatima nema raztloga za otpuštanje 1000 radnika i drastičnosmanjenje plaća. Tržište u RH i inozemstvu se može i mora vratiti. Ina se može i mora vratiti na vrh najuspješnijih kompanija u našoj Domovini. Reorganizacije i otpuštanja se mogu i moraju zaustaviti.
Sve pobrojano će biti naš cilj, prema kome ćemo beskompromisno stremiti, bez obzira na sve prepreke.
Odlučno i hrabro u očuvanju hrvatske nacionalne naftne kompanije!
You must be logged in to post a comment Login