Božić u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku

Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića u petak 25. prosinca predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i vikarom katedralne župe Marijom Šagoljom, a služio je đakon Robert Jakica. Uz brojne vjernike slavlju je nazočio sisački paroh u miru protojerej stavrofor Petar Olujić.

U homiliji biskup je podsjetio na bulu pape Franje „Misericordiae vultus – Lice milosrđa“ u kojoj on poziva na ponovno otkrivanje tjelesnih i duhovnih djela milosrđa posebno prema potrebitima i ističe kako je „U svakome od tih ‘najmanjih’ prisutan je sam Krist“. „Doista, braćo i sestre, mi danas slavimo dolazak Gospodina Isusa Krista na ovaj svijet. A on nije samo došao, nego je otada – od prije 2015 godina sve do sada – i ostao među nama. Na osobit način prisutan je u našoj braći i sestrama, u našim bližnjima koji pate, koji su sami, koji trpe neimaštinu, bolesti, ali i koji su u neznanju – a ono je izvor mnogih krivih odluka, koji su tjeskobni ili nesigurni, koji su žalosni, grješni, koji podnose nepravde… Znamo li da je Gospodina više tu moguće susresti negoli bilo drugdje, osim u svetim sakramentima? Papa Franjo upozorava kako nas ne smije zahvatiti ravnodušnost, koja je često prisutna s obzirom na patnje ljudi. Da, najgora je ravnodušnost. Nje bismo se svakako trebali uvijek kloniti. Čak je s obzirom na vjeru – i više negoli nevjera – opasna ravnodušnost, indiferentnost ili nezainteresiranost. Bog nije bio ravnodušan, pa ne smijemo to ni mi. Sjećam se jednom kako je pok. kard. Franjo Kuharić pripovijedao da su mu, za vrijeme Domovinskog rata, neki u Europi postavili prijekorno pitanje: kako to da je on u tom ‘ratnom sukobu’, kako su to oni govorili, pristran; zašto nije neutralan? A on je, pripovijedao nam je, odgovorio protupitanjem: Biste li vi bili neutralni i samo promatrali kada biste vidjeli da neki jak i naoružan čovjek tuče i zlostavlja malo nenaoružano dijete? – Zar ne, u takvom slučaju ne smije se biti neutralan! Bog nije bio neutralan, nije samo promatrao ljude s visoka i samo sažalno govorio: eto, propadaju, ali sami su si krivi, neka im bude. Ne, nego on je sve činio da palog čovjeka spasi“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o pročitanom Evanđelju biskup je rekao kako ono Sina Božjega naziva Riječ. „Sv. Ivan apostol upotrebljava taj naziv za Sina Božjega da bi nam otkrio veliku ulogu koju je Sin preuzeo dolazeći k nama od Boga Oca: ‘U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa’. Riječ izriče onoga koji govori, dakle, Sin je govor Očev nama ljudima. Bog nam je u svome Sinu sam sebe izrekao, rekao nam je sve o sebi, tako da – želimo li znati kakav je Bog – trebamo upoznati Sina njegova, Isusa Krista, našega Gospodina. Njega mi s pravom zovemo Gospodinom i Kristom jer je Sin od vijeka u Bogu i Bog sam, po kojem je sve stvoreno i bez kojega ništa ne može postati. On je svemu dao život, a taj je život u nama svjetlo, kaže sv. Ivan“, rekao je biskup te dodao kako je druga velika tema i naziv za Krista Svjetlo jer je njegov dolazak obasjao i čitav svijet novim sjajem koji je obdario ljude. „Na žalost pod sjajem Svjetla – Krista moguće je otkriti i mnogo tame, tj. zla i grijeha, no on je upravo zato i došao da prosvijetli svakog čovjeka, da iz tmina grijeha i smrti izvede palog Adama, tj. sveukupno čovječanstvo. Kada njega upoznamo i primimo, postajemo djeca Božja. To znači prekinuti sa starim životom i započeti novi. To je moguće, čudesa su moguća. Ja u to vjerujem, draga braćo i sestre, meni se u mojem životu dogodilo mnogo Božjih čudesa, velikih obrata kada znam da je samo Bog mogao to učiniti, ne ja niti itko od ljudi. I zato sam mu trajno zahvalan. I svi mi to znamo, toliko puta u životu kada se pomolimo, kada žarko iz svega srca zavapimo, on nas usliša i što mu drugo možemo reći nego: hvala!“

U nastavku biskup je podsjetio kako ovaj Božić proslavljamo u Sisačkoj biskupiji u Godini očeva i majki u Božjem milosrđu. „Danas nama treba biti pred očima svetost braka i obitelji, trebamo se moliti Bogu da zaštiti naše hrvatske katoličke obitelji. Molimo se da očevi budu očevi, vjerni, marljivi, da vole svoje žene i svoju djecu, da žive za svoju obitelj i ni pod koju cijenu ih ne izdaju i ne iznevjere. Molimo za naše majke i supruge, da budu spremne biti majke, da se ne boje odgovornosti za svoju obitelj, da budu uvijek vjerne svojim muževima i da prihvaćaju sa zahvalnošću i s ponosom zadaću majke i hraniteljice. Molimo i za djecu, najprije da ih bude što više, da ih prihvaćaju njihovi roditelji, da se ne boje života, da ih podižu s ljubavlju i da ih odgajaju u pravom kršćanskom duhu učeći ih svojim životom istini, vjeri, ljubavi, domoljublju i svemu što je plemenito i dobro“, poručio je biskup te u nastavku podsjetio na riječi bl. Alojzija Stepinca, mučenika za vjeru i domovinu, izgovorene na Božić. „On je jednom, uz slavlje Božića još 1936., rekao ovo: ‘Katolička crkva nikada se neće i nikome za volju odreći svojih osnovnih prava, a napose ne prava na odgoj mladeži. I kada zato ne bi bilo ni jednog dugog razloga, dovoljan bi razlog zato bili porazni rezultati odgoja mladeži u zadnjih nekoliko godina, kada se je rukama i nogama pod utjecajem masonerije nastojalo istrgnuti mladež ispod upliva Crkve katoličke. Zato i vidimo činjenicu, da su naši odgojni zavodi što ih vodi Crkva upravo prenatrpani, jer očajni roditelji ne nalaze nigdje drugdje dovoljne sigurnosti za svoju djecu. Ako drugi imadu na raspolaganju silu, katolička Crkva znade da je svaka sila za vremena, pa zato u svim teškim časovima svoje povijesti misli na riječi Kristove – et portae inferi non prevalebunt adversus eam! Otišli su i Neroni i Napoleoni i Callesi i Lenjini, otići će i drugi, ali će Crkva ostati! Zato vam još jednom ponavlja: et portae inferi non prevalebunt adversus eam’. A u zagrebačkoj katedrali na Božić 1941.kardinal Stepinac je rekao: ‘Klečeći dakle danas u duhu pred malim Isusom u jaslicama, oživimo u sebi vjeru i ufanje u Božji providnost… Padnimo dakle danas na koljena pred Isusom u jaslicama i istresimo srce svoje pred Njim. Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje! Umnoži nam vjeru da se ništa ne može desiti nikom od nas lično prije nego Ti dadeš dozvolu. Umnoži nam ufanje da Ti želiš u svim stvarima ne našu nesreću nego naše istinsko dobro… Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje!’. Amen“.

Nakon popričesne molitve biskupu Košiću i svim Siščanima blagoslovljen Božić zaželio je protojerej stavrofor Olujić. Veliko je moje veselje što sam danas mogao biti s vama da podijelimo radost ovog blagdana i da se zajedno pomolimo novorođenom Kristu kako bi nas on održao na vjetrometini vremena u kojem živimo. Krist je za sebe rekao da je ‘istina put i život’ i neka nam novorođeni Krist dadne da uvijek idemo baš tim njegovim putem i da se napajamo istinom njegove božanske nauke, a kako bi dobili život vječni. Mi smo kao dvije obale jedne te iste rijeke ili kao udovi istoga tijela i ako nas netko udari po bilo kojem dijelu, cijelo tijelo osjeti udarac. Tako da u današnjem nesigurnom vremenu mi moramo biti zajedno da čuvamo našu kršćansku vjeru, jednu Kristovu Crkvu“, poručio je paroh Olujić.

(SV)