Bogojavljenje u sisačkoj katedrali

„Danas slavimo veliki blagdan unutar božićnog vremena, blagdan Bogojavljenja. Sama riječ ukazuje da time Crkva slavi činjenicu da se Bog javio. Kome se javio? Dakako, nama ljudima. I to je razlog veselja, to je događaj koji nadilazi sve druge povijesne događaje i stoga je s njime započela nova era, novo vrijeme, vrijeme Božje milosti“, rekao je na početku homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći svečano misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja, u srijedu 6. siječnja, u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, vikar katedralne župe vlč. Mario Šagolj i vlč. Dražen Mirčić.

Biskup je rekao i kako je u starini sadržaj ovog blagdana bio višestruk, Bog se rodio u Betlehemu kao čovjek, Bog se objavio mudracima koji su ga došli potražiti s istoka, Bog se u svom Sinu Isusu Kristu javio kad ga je Ivan krstio na rijeci Jordanu te ga je Bog Otac potvrdio svojim sinom, ali usprkos tome kako su se ti sadržaji odvojili u novije vrijeme u zasebne blagdane svi govore jedno: Bog je postao Emanuel – Bog s nama – u svome Sinu koji se po Djevici Mariji utjelovio i rodio kao dijete Isus u Betlehemu. „U Betlehem dolaze pokloniti se tom Djetetu najprije pastiri, na poticaj anđela. Anđeli pjevaju hvale Bogu i svjetlost obasjava pastire. Pastiri pronalaze Dijete u jaslama, dive mu se i odlaze radosni te svima govore što su vidjeli. A onda dolaze u Betlehem i mudraci s Istoka, koji – kako smo čuli u Evanđelju po Mateju – najprije traže novorođenog kralja u Jeruzalemu, na dvoru Herodovom. Tamo ga međutim nema, a Herod se na tu vijest da je neki novi kralj rođen i da mu dolaze gosti, silno uznemirio. Zanimljivo, kaže sv. Matej, uznemirio se ‘i sav Jeruzalem s njime’. Ako se pitamo, zašto su građani Jeruzalema uznemireni kad dršće kralj Herod, odgovor je: zato jer oni ovise o njemu i ne žele izgubiti svoje povlastice. Uvijek je tako da se moćnici ovoga svijeta okružuju svojim poklonicima, a to su često beskičmenjaci, ljudi ulizice, koji se boje za sebe kada vladaru krene loše, kad se on zabrine, oni pate još više“, rekao je biskup.

U nastavku biskup se zapitao zašto se uznemirio taj silni kralj Herod? „Zato jer ga mudraci pitaju: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski?’ a on ništa o tome ne zna, dapače niti ne želi takvu mogućnost: neki novi kralj? Pa što će sad biti s njime, zašto dolazi rival, hoće li ga on skinuti s vlasti, radi li mu o glavi, hoće li ga svrgnuti? Zato snuje lukav plan: on će njemu skinuti glavu! Otpušta mudrace i kad ga njegovi savjetnici, koji poznaju objavu Pisma informiraju da mjesto rođenja Mesije treba biti Betlehem, on traži od njih da mu se na povratku vrate, lažno obećavajući: ‘javite mi da i ja pođem te mu se poklonim’! Pitamo se, je li se Herod bojao Isusa bez razloga ili s razlogom? Ako je strahovao da mu novorođeni kralj preotme kraljevstvo, tada se bojao bez razloga jer Isus nije došao ustanoviti zemaljsko nego nebesko kraljevstvo. Ali s druge strane, trebao je strahovati jer način njegove vladavine Isus je došao promijeniti. Isus zna da ‘vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.’ Tako Isus one koji žele biti dionici njegova kraljevstva poziva na novost, a to je – služenje. Kad mudraci nađoše dijete Isusa, darivaju ga kao pravoga kralja, ničice mu se klanjaju, ali vraćaju se u svoju zemlju zaobilazeći Heroda. On su shvatili s kim su se to susreli i da lijepo lice i obećanja da će se i on ići pokloniti novom kralju nisu bila istinita“, ustvrdio je biskup te dodao kako je prozreti laž i ne vraćati se istim putem i naša zadaća.

Biskup se i zapitao tko je to Herod i koga se to treba, po primjeru svetih mudraca, kloniti? „Prvo, valja se moliti da dobijemo dar razlikovanja duhova, da možemo razabrati što je dobro a što zlo, te da dobro slijedimo a zla se klonimo. Drugo, svi zavodnici, krivokletnici, izdajice i ubojice sigurno ne zaslužuju klanjanje koje dolikuje Kralju, već jedino jednostavan i iskren Kralj koji je sav posvećen našem dobru, služenju našoj sreći i našem spasenju. Molimo svete mudrace za zagovaraju i naše znanstvenike i naše političare. S jedne strane, oni su predstavnici znanosti, a s druge – kao kraljevi – i predstavnici zemaljske vlasti. Znanost nam je potrebna, ali ona koja ne samo spoznaje istinu, nego ju i u životu provodi i promiče. Ono znanje za koje sv. Pavao kaže da je jedino za kojim čezne, a to – Isus Krist, jer sve drugo treba smatrati nevažnim i samo je on vrijedan onog životnog truda i nastojanja koje uključuje žrtvu, poput žrtve mudraca da prevale dalek put i da traže i nađu novorođenog Kralja. Mudraci, odnosno sveta tri kralja, predstavnici su i civilnih vlasti, koje su se dužne prema narodu ponašati ponizno i služeći istini i svome narodu, poput Gašpara, Melkiora i Baltazara – kako se u predaji ‘udomaćili’ nazivati ove svete putnike koji su na današnji dan pronašli Isusa Mesiju, a ne poput Heroda koji je zatvoren u čuvanje svojih povlastica te dršće čim čuje da neki drugi kralj dolazi, da se rodio neki novi kraljević. Lukavost, ubojstvo, laž – ne smije biti moto javnih djelatnika, koji trebaju služiti svome narodu. Zvijezda koju su mudraci slijedili i koja ih je dovela do Betlehema predstavlja samog Krista, jer on je to jedino „svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka, koje je došlo na svijet, svijet ga nije upoznao, a onima koji ga upoznaše dade moć da postanu djeca Božja“. Braćo i sestre, slijedimo i mi s mudracima to jedino Svjetlo, Krista Gospodina, i naći ćemo Kralja nad kraljevima, naći ćemo svoj mir i vječno spasenje“, zaključio je biskup.

Slavlje je animirao Mješoviti zbor katedralne župe pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju Marijane Boček, a na kraju biskup je svima okupljenima zaželio blagoslovljenu novu godinu.

(SV)