“Tko je Ininim radnicima ukrao prvi svibnja?”

Predsjednik sindikata Nova solidarnost Predrag Sekulić medijima je uputio otvoreno pismo naslovljeno „Tko je Ininim radnicima ukrao prvi svibnja?“.U pismu stoji:

“Današnje stanje u Ini bi vrlo lako mogli usporediti sa 1886. godinom i
Chicagom, s jednom bitnom razlikom: od pobune radnika niti p. Naravno, i
opće stanje u Republici Hrvatskoj je isto. Kapitalizam u svom najgorem
obliku, uz neaktivnost sindikalnih vođa i koketiranje s politikom, doveo
je do uništenja želje i borbe radnika za svoja prava.

Danas, kao i nekada davno u prošlosti, radnik je samo lako zamjenjivo oruđe
u rukama malih samozvanih Bogova. Suradnja kapitala, politike i sindikalnih
čelnika nikada nije bila na višoj razini. Da tome nije tako, radnici Ine
bi, kao i cijele nam Domovine, već bili na ulicama, organizirani od onih
koje isti ti radnici jako dobro plaćaju. Kako objasniti da pri donošenju
novog, pogubnog za radništvo, Zakona o radu sindikati nisu okupili 100 000
ljudi na Jelačić placu u Zagrebu? Kako objasniti da nam je baš
socijaldemokratska stranka suzila i ograničila radnička prava, a sve u
službi kapitala. Kako objasniti sve veće klasne razlike i da rijetko koji
radnik danas živi dobro od svog rada, a pobune nema?

U Ini je radnik mobingiran, psihički uništen. Vozači autocisterni rade i po
15 sati, uz vođenje dvostrukih knjiga. Brojni stariji visokostručni kadar
je protjeran, a mladi bježe glavom bez obzira, čim im se ukaže prilika. U
zadnjih 6 godina otpušteno je 6000 radnika, a 4000 je izdvojeno u “tvrtke
kćeri”, oazu za bogaćenje pojedinaca. Brojni ugovori s milijunskim
iznosima na privatne račune, koje nitko ne kontrolira. Izdvojena je jedna
od tri osnovne djelatnosti – maloprodaja, pod koruptivnim okolnostima.
Osmosatno stajanje pored agregata, protivno svim pravilima zaštite na radu,
samo je jedan od sveprisutnih maltretiranja radnika od strane malih Bogova.
Svaki pokušaj radničkog ostvarenja prava ili prokazivanja malverzacija,
promptno se kažnjava otkazom ili opomenom pred otkaz i sveprisutnom
sindikalnom uzrečicom “ne talasaj”. Stalni pritisak na odlazak radnika iz
Ine (kao zbog odličnih uvjeta otpremnina) u dogovoru sindikata, poslodavca
i medicine rada. Nastavak smanjenja radničkih prava kroz kolektivno
pregovaranje, zbog slabosti sindikalnih vođa, limitiranih ranijim ustupcima
prema poslodavcu. Stalno ukidanje radnih mjesta, provođenje kolektivnih
viškova, čime se dovodi u pitanje mogućnost izvršavanja osnovnih radnih
zadaća na naftnim poljima i rafinerijama.

A “reprezentativni” sindikati vode socijalni dijalog (niti je to dijalog, a
posebice nije socijalni) i tu i tamo se poslikaju na televiziji, sa
unaprijed pripremljene dvije rečenice. Sigurni u svoje blagodati koje im
osiguravaju radnici zarobljeni u dužničkom ropstvu preko raznoraznih
pozajmica i kredita.Samo u Republici Hrvatskoj se sindikati bave
bankarskim i trgovačkim sektorom, a ne borbom za radnička prava.

I zato se danas u Ini ne slavi 1. svibnja i unaprijed osuđujem sve čestitke
koje će uputiti predsjednik Uprave Zoltan Aldott i sindikati Ine, koji će
na taj način smatrati svoj sindikalni posao odrađenim i slobodno moći otići
na besplatni grah ili bogati roštilj koji su im omogućili radnici.

I dok po cijeloj Europi plamti, mi šutimo i trpimo. I kako glasi jedna od
glavnih parola zagrebačkog prvomajskog prosvjeda “nema graha, samo radnički
bijes”, nadam se da će se to uskoro i pokazati. Vrijeme je za istinu,
zajedništvo i otpor dok još imamo snage i volje učiniti ovu prekrasnu
zemlju poželjnom za ostanak i život u njoj”, poručio je u otvorenom pismu predsjednik sindikata Nova Solidarnost Predrag Sekulić.