Danas je politička hrabrost postala rijetka roba

U spomen na jedan od najtragičnijih događaja u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti, zločinački napad na prvake Hrvatske seljačke stranke u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, te smrt vođe i osnivača HSS-a Stjepana Radića 08. kolovoza 1928. godine od posljedica ranjavanja u tom napadu, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i predsjednica HSS-a Sisačko-moslavačke županije Marijana Petir  s članovima županijske organizacije HSS-a Sisačko-moslavačke županije u nedjelju 07.kolovoza 2016. godine zapalila je svijeće ispred rodne kuće braće Radić u Trebarjevu Desnom i prisustvovala je sv.misi u crkvi sv.Martina biskupa u Martinskoj Vesi koja je služena za Stjepana Radića.

Marijana Petir je rekla da je Stjepan Radić bio učitelj i vođa hrvatskog naroda a ne samo HSS-a, te je pucanj u njega bio pucanj u cijeli hrvatski narod. „Zalagao se je za bolji život hrvatskog naroda i to je radio s ljubavlju kao pravi mirotvorac. Hrvati su na njega bili ponosni i voljeli su ga, dočekivali su ga s radošću i s poštovanjem slušali njegove riječi. Bio je vizionar, bez dlake na jeziku i hrabar“, rekla je Petir. Dodala je da je njegovo upozorenje drugim političarima: “Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!“ vjerojatno najcititranija poruka ikada izrečena iz usta jednog hrvatskog političara. „Šteta je što mnogi Radića samo citiraju, no ne žive njegov nauk jer Radić se je neustrašivo zalagao za hrvatski narod što je na kraju platio i vlastitim životom. Danas je politička hrabrost postala rijetka roba i gotovo da bi se na prste jedne ruke mogli nabrojati političari koji bi bili spremni umrijeti za vlastiti narod jer su uglavnom zaokupljeni sami sobom, svojim probitkom i blagostanjem, a zaboravili su na narod o kojem im je povjerena briga. Stjepan Radić živio je sa svojim narodom i umro je za svoj narod i zato nam svima treba biti uzor!“, rekla je Petir u Trebarjevu Desnom.

Marijana Petir je posjetila i Spomen sobu braće Radić u Trebarjevu Desnom i poklonila im posavsku narodnu nošnju staru više od stoljeća, dar koji je primila od gospođe Hraste, rodom iz Posavine. „To su tkale i stvarale vrijedne posavske ruke, ruke koje su odgajale djecu i obrađivale zemlju, koje su se svako jutro i večer sklapale na molitvu…Nošnju sam vratila u hrvatsku i martinsku Posavinu, tamo gdje je nastala i tamo gdje pripada!“, rekla je Marijana Petir.