Otvoreno pismo

Predsjedniče Uprave Ine g. Aldott i izvršni direktore Rafinerija i marketinga g. Oldsberg,

Primoran sam Vam napisati otvoreno pismo, kako bi još jednom upozorio Hrvatsku javnost na sve Vaše negativne postupke prema Ini i posljedice istih.

Nakon prvog otvorenog pisma Vama gospodine predsjedniče Uprave, dok još nisam dao ostavku na mjesto Predsjednika Radničkog vijeća Ina, d.d., niste mi odgovorili, pa ću linkom koji slijedi samo podsjetiti na stanje od prije više od 15 mjeseci, kao i na moje tadašnje strahove. Na žalost, danas je stanje u hrvatskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji Ini u mnogome gore, ali to i jeste Vaš cilj, ne dvojim o tome. O Vašim rezultatima danas neću pisati, jer je čak i mene sram progovarati o tome.

U mnogim svojim naumima ste uspjeli i to Vam nažalost moram priznati, a po mojim saznanjima i skromnom mišljenju to i je Vaš posao. Ono što nikako ne mogu prešutjeti su dvije Vaše izjave. Jedna je kako ste vi zaposlenik Ine, a druga je kada medijima izjavljujete kako volite Hrvatsku.

U obje Vas vrlo lako demantiram: da ste vi zaposlenik Ine, dakle jednog dioničkog društva, po rezultatima kompanije od kada ste na njezinom čelu, Vi biste odavno pali u ropotarnicu povijesti i vjerujem imali velikih problema uopće u istoj branši naći neki drugi posao. Jer rezultati kompanije govore o onome tko joj je na čelu. Kako ste Vi zaposlenik MOL-a, još uvijek dišete iznad vode, ali mislim ne zadugo, jer ipak niste ispunili sve zadatke koje je pred Vas stavio Vaš poslodavac. Kako sam ja po prirodi optimist, vjerujem da niti nećete, te da se Vaš kraj na čelu kompanije nazire. Tada će famoznim headhuntingom ekipa pronaći drugog “stručnjaka” iz neke Coca Cole ili Lura grupe ili vjerojatnije neke uspješno privatizirane i restrukturirane mađarske kompanije, koji će nastaviti upropaštavanje moje Ine. Ali ipak vjerujem u hrvatsku svijest i domoljublje, pa i u zasluge ovog napaćenog naroda, da na predstojećim izborima dobije Premijera RH koji će zaustaviti ovo neprijateljsko preuzimanje Ine i energetsko porobljavanje naše Domovine.

O Vašoj ljubavi prema Hrvatskoj: da, vjerujem da volite naše ljude, jer smo takvi. Topli, gostoljubivi, otvoreni prema svakome, volimo sve ljude. Pružili smo Vam dom, kako u metropoli, tako i na našoj prekrasnoj obali. Ali Vi, baš Vi, ste oduzeli taj dom mnogim hrvatskim građanima, bivšim radnicima Ine. Što kroz reorganizacije, što kroz otkaze ugovora o radu, što kroz izdvajanja djelatnosti iz Ine. Oduzeli ste našim ljudima kruh, budućnost, želju za životom, a pouzdano znam posljedično nekima i život. Vi ste odgovorni predsjedniče Uprave Ine i želim da toga budete svjesni.

Sasvim je normalno da volite svoju zemlju, Republiku Mađarsku, kao što i ja volim svoju Hrvatsku. Samo s jednom razlikom. Ja sam strahovao, oprostite na izrazu i pišao od straha u rovu, i bio spreman i život dati za Nju. I spreman sam to i danas, kao i mnogi moji Siščani, kao i mnogi moji prijatelji diljem Lijepe naše. Ovim uništavanjem s Vaše strane, sve češće mi slike iz tih dana naviru u sjećanja, posebice pred predstojeći 05.08.  Shvaćam da Vi to ne razumijete, jednostavno zato što niste proživjeli rat i niste izgubili prijatelja ili brata.

Možete me promatrati na bilo koji način, analizirati i provjeravati, ali morate biti svjesni da se ja Vas ne bojim, kao ni drugi radnici u Sisku.  Ne bojimo se Vaših represivnih mjera, Vaših prijetnji, kaznenih prijava, opomena pred otkaz, otkaza zbog širenja istine. Ne boji Vas se Ivan Plazanić, ne boji Vas se Ivica Mikas kojima ste dali otkaz zbog širenja istine. Ne bojimo se Vaših, u hrvatskoj povijesti dobro znanih milicijsko – komunističkih ispitivanja, Vaših parapolicijskih snaga unutar Ine. Ne znate čime se igrate kada Vaši podanici dolaze i uznemiravaju nas radnike na radnom mjestu i spominju nam supruge i djecu (ne spominjite nam svetinju). Dno dna, rekao bi. Apsolutno nas ne poznajete i tvrdim da su Vaše para-obavještajne službe (koje su, kako Vi kažete, sasvim normalne u poslovnom svijetu) uvelike promašile. NE POZNAJETE NAS!

Da, bez srama povlačim paralelu sa Domovinskim ratom i ovime što Vi činite mojoj zemlji preko Ine. Povući ću i novu. Danas bi stihovi Vladimira Kočiša Zeca iz legendarne pjesme Zapamtite Vukovar, vjerujem išle vrlo slično;

„Gospodine predsjedniče,

Ako sa vjetrom neki zvuk Vas budi

To kuca srce hrabrih ljudi

i reći ću Vam samo, počujte vrisak

zapamtite Sisak!“

Vi ste gospodine Aldott general iz pjesme, uniformiran u skupom odijelu.

I kako u pjesmi autor pjeva o sinu i ribolovu, zelenilu, tako i ja čekam povratak na svoju Kupu i svim običnim radostima koje ovaj kratki život pruža.

A Vas gospodine Oldsberg pitam: što ste unaprijedili u rafinerijskoj preradi za ove dvije godine Vašeg mandata? Već pri prvim potezima kao Direktora Centra proizvodnje vidio sam koja je zadaća stavljena pred Vas. Već pri prvom susretu sa Vama, pri prvom posjetu mojoj rafineriji, bio sam u Vašoj pratnji kao Glavni nadzornik procesa u RNS i shvatio sam koliko je Vaše znanje o rafinerijskoj preradi, kao i zašto ste dovedeni u Inu. Oprostite i Vi na izrazu, ali ja Vašu ulogu nazivam pravim imenom – plaćenik. Došli ste uništiti rafinerijsku preradu u Republici Hrvatskoj i točka. Nije Vas interesiralo kako je unaprijediti. Nisu Vas interesirali savjeti stručnih i iskusnih ljudi iz Siska. Niste bili voljni razgovarati o unapređenju prerade i poboljšanju financijskih rezultata u Ini. I danas za Vas imamo ideje kako bi podigli financijske rezultate i sisačke i riječke rafinerije, ali niste Vi zato tu. Pa reći ću kako i Vas razumijem. Što je za Vas jedna Hrvatska, jedna Ina? NIŠTA! Samo još jedna crtica u Vašem CV, kao dokaz kako ste bezkrupulozni vojnik kapitalističkih nastojanja. Ali i Vama javno kažem: ne poznajete Sisak, ne poznajete Hrvatskog čovjeka. Sisak niti ovaj put neće pasti, a povijest ovog grada govori da bi morali biti zabrinuti za svoje planove.

Nalogom od Vašeg poslodavca i bespogovornim pokušajem izvršenja, još jednom ste uspjeli upropastiti jedno ljeto, godišnje odmore mojim kolegama iz Rafinerije nafte Sisak. Ne prvi put. Čestitam! Samo se nadam da ću/ćemo Vam vrlo brzo uspjeti vratiti istom mjerom.

A obojicu pozivam u RNS (jer Vi predsjedniče Uprave niste imali hrabrosti sresti se sa radnicima već preko tri godine, mada često mene prozivate za ne vođenje socijalnog dijaloga), kako bi Vam mogli prezentirati što i kako treba činiti sa rafinerijskom preradom u Ini. Nudimo Vam svoje znanje. Ne skrivajte se iza Službe za odnose s javnošću i ne govorite laži kako RNS akumulira 200 mil kn gubitaka svake godine. Stanite pred kameru i izjavite to osobno, kako i mi iz Siska izjavljujemo. A ja ću Vas podsjetiti na rezultate Rafinerije u Sisku:

U 2015. godini više od 20 $ po toni prerađene nafte dobiti, kada oduzmemo sve troškove. Četiri kretanja i obustave svih postrojenja bez ijednog incidenta, unatoč ne ulaganju, zahvaljujući samo stručnosti radnika rafinerije. Najkvalitetniji teški reformat i izomerizat u MOL grupi. U više navrata pohvaljeni od Vas obojice osobno. Laboratorijski namiješan benzin sa 100 oktana. Iscrpak dizel goriva u vrlo visokom postotku, često i iznad 40%. Mogu i dalje nabrajati, ali Vi bi sve ove podatke morali znati. I zato tvrdim da nemate nikakvog razloga zatvarati rafineriju u Sisku, osim želje za uništavanjem konkurencije i otvaranjem tržišta za svoje rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj. I zato tvrdim da nećete zatvoriti rafineriju u Sisku, a Vas gospodo zbog Vaših katastrofalnih rezultata u vođenju kompanije i rafinerijske prerade, besramno pozivam da odstupite sa svojih dužnosti.

Nastavno na sve navedeno u pismu držim Vas najodgovornijim za uništavanje Ine i energetske neovisnosti moje Domovine (nema to nikakve veze sa biznisom) i u svakoj uređenoj zemlji bili bi proglašeni njezinim neprijateljima.

Neću završiti pismo “s poštovanjem”, jer isto treba i zaslužiti, nego već sutra legendarnim:

NEĆE PROĆI, Pozdrav iz Siska!

Građanin Republike Hrvatske

Radnik RNS

Glavni nadzornik procesa RNS (dispečer specijalist II)

Predsjednik Sindikata Nova Solidarnost