Prilika je osvrnuti se na 2016. godinu. Kako je ocjenjujete?
Promatramo li 2016. godinu u kontekstu gospodarske i socijalne situacije kada je život u Hrvatskoj za većinu njenih građana izuzetno težak jer, nažalost, mnogi vode okrutnu bitku s egzistencijalnim problemima kako prehraniti obitelj i pružiti joj uvjete života dostojne čovjeka, možemo zaključiti da postoje izvjesni pokazatelji i naznake kako je opće stanje u RH, istina malim koracima, krenulo u jednom pozitivnom smjeru što svima nama daje nadu da dolaze neka bolja vremena u kojima će svi na adekvatan način biti plaćeni i nagrađeni za svoj rad, trud i zalaganje. To je osnov zdravog života, građenog na kvalitetnim temeljima i to je jedino čemu svi trebamo i moramo težiti.
Naravno da sve jedinice lokalne i područne samouprave, pa tako i Sisačko-moslavačka županija putem svojih Upravnih odjela, službi i ustanova čine ono što je u njihovoj moći kako bi građanima pomogle ostvariti upravo te ciljeve. U tu svrhu u 2016. godini SMŽ je napravila mnogo u resorima gospodarstva, regionalnog razvoja, poljoprivrede, školstva, kulture i prostornog uređenja kako bi postala županija izgrađena na temeljima jedne prepoznatljive, jedinstvene i osebujne kulturne i prirodne baštine, privlačna za rad, boravak i život.
A kako bi svima nama život bio upravo onakav kakav želimo i kakvom težimo, ugodan i kvalitetan, potrebno je još nešto što svi često zaboravljamo i zanemarujemo, a to je da čovjek prije svega treba biti čovjek, običan mali čovjek sa svim svojim manama i vrlinama, čovjek koji čini mala, sitna, dobra djela i ljudima oko sebe, s kojima živi i radi, koji ga svakodnevno okružuju pokazuje i daje ljubav, razumijevanje i široko srce.
Kako su se blagdani slavili u vašoj obitelji i koju poruku za vas nosi Božić?
Božić je za mene uvijek bio i ostao najljepši kršćanski blagdan koji se s jednom pozitivnom energijom, posebno u dječjoj mašti i snovima iščekivao danima, tjednima, pa, čak bih se usudila reći i mjesecima. Djetinjstvo smo, brat i ja, budući da su roditelji radili, a baka bila u mirovini, najviše vremena provodili upravo s bakom koja nas je na vrlo interesantan, rekla bih, zarazan način, kroz priču, upoznavala s katoličkom vjerom, Biblijom,blagdanima i običajima koji ih prate. To su oni posebni i dragocjeni trenutci koji se nikad ne zaboravljaju i koji imaju posebno mjesto u mom srcu i sjećanju.
Sve je počinjalo još s blagdanom Svetog Nikole i čišćenjem čizmica do iznemoglosti i naravno, s potragom za najvećom čizmicom u kući. Nakon Sv. Nikole dolaze Sveta Barbara i Sveta Lucija koje pamtim po sijanju pšenice i traženju onog sjemena koja će najbolje niknuti.
Još i sada se sjećam maminih i bakinih komentara kako je pšenica od nekih ranijih godila loše niknula pa ju obavezno treba nabaviti iz nekih drugih, boljih izvora, jer, pšenica je simbol plodnosti, obnove i novog života i nedopustivo bi bilo imati loše sjeme. Pšenicu smo ukrašavali svijećom i mašnom u bojama hrvatske trobojnice. Uvijek se sadilo desetak komada, za svakog ukućana po jedna, i svakako je moralo ostati nekoliko komada koja se, za drage pokojnike, nosila na groblje. Sjećam se, također, kako bi brat i ja na početku odabrali svatko svoju pšenicu o kojoj smo brinuli, koju smo njegovali i zalijevali, a na krajubiocjenjivali čija je bolja i ljepša.
Kako dani prolaze u kući se panično završavaju svi poslovi, sve se uređuje i sprema do najsitnijih detalja, peku se kolači, peče se pečenica i u svoj toj hrpi poslova napokon dolazi Badnjak, dan kada se uz post iščekuje Isusovo rođenje. Sve je spremno za kićenje bora, vrhunac događanja za svako dijete. Bor smo uvijek kitili najljepšim kuglicama, s puno ljubavi i mašte. Ispod bora i stola stavljali smo slamu, i uređivali jaslice s malim Isusom.
Oko jaslica bi se slama ukrašavala mahovinom kako bi sve bilo ljepše i izgledalo stvarnije. Pod bor su se stavljali darovi koji su bili skromniji nego danas, najviše su to bili raznličite sitnice, slatkiši i voće i mi, djeca smo se tim skromnim darovima jako veselili, čini mi se, puno više nego što je to danas običaj. U pola noći smo svi, cjela obitelj odlazili na svetu misu, polnoćku.Nakon polnoćke, ispred crve, jedni drugima smo čestitaliBožić, a po povratkukući počinjala je proslava Božića uz obilato jelo s mesom, božićnim kolačima i pićima.
Gdje ćete dočekati Novu godinu?
Budući da tijekom godine uistinu imam vrlo malo vremena koje mogu pokloniti i provesti sa svojom obitelji izbor dočeka Nove godine je neupitan. Dakle, doma sa svojim najmilijima, uz dobru pjesmu, dobru hranu, neizostavne kolače, vatru iz kamina i svu raskoš i ludilo božićno-novogodišnjeg ugođaja. Također je uobičajeno da se kasnije pridruže dragi susjedi i u jednoj domaćoj atmosferi uz druženje ulazimo u Novu godinu.
Na kraju Vaša čestitka…
Dragi moji sugrađani,
svima Vama želim da nadolazeći Božić dočekate i provedete u miru, skromnosti i veselju u duhu rođenja malog Isusa, u krugu svojih obitelji, želim Vam uspješnu Novu 2017. godinu uz ostvarenje svih vaših ciljeva i želja, okrunjenu obiljem mira, zdravlja, razumijevanja, međusobnog uvažavanja,blagostanja i Božjeg blagoslova.
You must be logged in to post a comment Login