Strieglov sam akvarel

„Gotovo šamanistički uvjerljiv spoj prirodnog i tehnološkog, fizičkog i metafizičkog, ali i zavičajnog i univerzalnog temeljna je karakteristika njegove osobne poetike koja će se kroz desetljeća razgranavati i nadograđivati, prelazeći put od konkretizma do ‘stvarnosne’ poezije i natrag.“ Zapisao je ovo Davor Ivankovac, autor Pogovora  nove pjesničke zbirke sisačkog pjesnika Slavka Jendrička „Strieglovi hologrami“, ili kako pogovorist piše „tekstom ilustrirani Strieglovi akvareli“

Dodajemo mi kako je Šaman u vrijeme prapovijesti bila osoba koja je imala znanje, jednostavnije intelektualac, a podsjetila nas je na ovo  na nedavno održanom predavanju u Sisku na temu „Šamanizam u Mezopotamiji“ Margareta Mikić , povjesničarka i arheologinja.

„Izuzmemo li povremene izbore iz opusa i inozemna izdanja, Strieglovi hologrami dvadeseta su zbirka poezije Slavka Jendrička. Zavidna produktivnost, ali valja imati na umu da se radi o gotovo pola stoljeća književnog stvaralaštva u kojemu, osim jednog izleta u političku esejistiku (Novčić za Harona iz 1995.), nije bilo odstupanja od poezije. Danas klasična figura hrvatskog književnog postmoderniteta s aurom pjesničkoga barda, Slavko Jendričko vrlo je rano, već krajem 1970-ih, a osobito tijekom 1980-ih, postao jedan od cjenjenijih i kritički hvaljenijih generacijskih pjesnika i predstavnika tzv. semantičkog konkretizma. (D.Ivankovac)

Jendričko se u novoj zbirci igra s prirodom, slikom, jezikom pjesnika i jezikom slikara, a sve to u okružju Strieglove inspiracije Kupe i vlastite inspiracije zavičaja,krajolika i onih svih u tom krajoliku smještenih „čamac, trska, pijesak, valovi, dno, ribe, ptice, psi, nebo (noćno i dnevno), sunce, kiša..“ Sisak je akvarel ispod kojeg / Nazirem lice Slave Striegla…(Vodena katedrala).

Iako svatko od nas bira mjesto za čitanje, ipak u ovom osvrtu predlažemo … pokušajte , na klupi uz Kupu, na Šetnici Slave Striegla , pjesmu iznijeti iz zbirke i unijeti u prostor , jednostavno je prodisati…onako jednostavno sisački kako to radi Slavko Jendričko.

STRIEGLOV SAM AKVAREL

Kad je došla jesen

sjedili smo

punih ruku lišća

na terasi Malog Kaptola

Na smrt

istiskivali sitne

kapi krvi

iz čistog sunca

Iz Severina na Kupi

došla si tek jučer

Kupa: zelenkasti bar

u kojem pijemo

punih usta šutnje

Bliski ribama

sve su nam

ćelavije duše

Ne bez stanovitih

simptoma tuge

u glasu

Kupi kažeš:

Jesen je prispodobiva

crvenkastoj tuđini

naši usta

Potopljeno svjetlo

u njima

ne može više

letjeti u čapljinu snu.