Jeste li u kojem trenutku svoga života, ako da – kada, poželjeli potrčati ispod duge?
Na žalost, često sam tijekom svog rada kao liječnica, a posebice u politici osjetila kako je muškarcima mnogo lakše prolaziti kroz poslovne obveze.
Premda žene deklaratorno imaju jednaka prava kao muškarci, u praksi se pokazuje da to nije baš tako. Osim što postoje primjeri da žene nisu jednako plaćene za iste poslove kao njihovi kolege muškarci, ženama je i puno teže napredovati u poslovnom svijetu. Žene će se u upravljačkim strukturama naći uvijek u nekom srednjem menadžmentu, no jako je malo žena koje upravljaju tvrtkama, gradovima, županijama, bolnicama. Smeta me što se još uvijek smatra da se žena, pogotovo ako je majka, ne može dovoljno kvalitetno posvetiti poslu što je frustrirajuće za sve žene koje na poslovima daju najbolje od sebe, da bi nakon toga se srcem i dušom posvetile svojoj obitelji.
Još smo uvijek licemjerno društvo u kojem će muškarci, koji nam na današnji dan dijele ruže i govore kako smo jednake s njima, unaprijediti svog kolegu i prijatelja.
Ali ne, ne želim protrčati ispod duge. Bez obzira što je u nekim stvarima muškarcima lakše, bez obzira kako dobri očevi bili oni nikad neće moći osjetiti ono što samo mi žene imamo privilegiju…biti majke sa svime što to nosi sa sobom…
Da, zbog toga nam je teže u životu, ali zbog majčinstva sve se isplati, pa i žrtvovati političku karijeru …… 🙂
Osam vrlina, tri mane i jedan san
Voljela bih da ste ovo pitali moje prijatelje i suradnike jer mislim da bi oni puno lakše rekli što smatraju mojim vrlinama, a što manama, ali idem probati pa nek kasnije oni kažu što sam promašila 🙂
Vrline: jako me smeta nepravda pa se često borim s ispravljanjem nepravdi
volim svoje prijatelje, premda ih je ustvari jako malo onih pravih, i što god radila uvijek ću pronaći vremena da im se javim i pomognem ako ikako mogu
smirena sam i ne reagiram na prvu
odgovorna sam
optimistična sam
iskrena sam koliko god to nekad teško bilo
tvrdoglava sam
tolerantna sam i smatram da svatko od nas ima pravo izabrati živjeti na način koji mu najbolje odgovara i nitko ga zbog toga nema pravo osuđivati
Mane: sad bi neke moje prijateljice rekle da mi je najveća mana što uvijek ozbiljno izgledam i da se teško opuštam u novom društvu,
previše vjerujem ljudima i zato sam često iznenađena s postupcima osoba koje sam smatrala racionalnim i dobrohotnima
često kasnim
premalo vremena provedenog s prijateljima i zato i ovim putem obećavam da ću se sad više posvetiti svojoj kumici Luciji i mom Juri kojima obećavam češće odlaske na igralište.
A poslije posla…
Moram priznati da u posljednje vrijeme i nisam baš imala previše vremena za odmor i opuštanje jer sam poslije radnog dana u našoj bolnici odlazila u Zagreb na saborske rasprave s obzirom da posao zastupnice obnašam volonterski i normalno obavljam svoj liječnički posao u našoj bolnici.
No, u slobodno vrijeme se najviše volim opustiti družeći se sa svojim prijateljicama, popiti kavu razgovarajući o cipelama i kaputima a ne o visokoj politici, obići obitelj u Slavoniji, otići kod prijatelja u Hrvatsku Kostajnicu na roštilj i šetati uz Unu, otići na izlet na Sljeme, ali nekad je to samo i odmor uz dobar film u kinu ili televiziji.
You must be logged in to post a comment Login