„Opatija Blažene Djevice Marije u Topuskom – povijesni razvoj redovničkog vlastelinstva i njegova prilagodba osmanskoj ugrozi“

U četvrtak, 13. travnja 2017. godine, u Gradskom muzeju Sisak u 19 sati, u sklopu ciklusa povijesnih predavanja, održat će se predavanje dr. sc. Ane Novak, zn. sur. pod nazivom: „Opatija Blažene Djevice Marije u Topuskom  – povijesni razvoj redovničkog vlastelinstva i njegova prilagodba osmanskoj ugrozi“.

Cisterciti (reformirana grana benediktinskog reda) na područje Zagrebačke biskupije dolaze na poziv ugarsko – hrvatskog kralja Andrije II. Arpadovića 1205. godine direktno iz francuske opatije Clairvaux. Kralj im daruje prostran posjed na području Gorske županije te redovnici ubrzo započinju s organizacijom vlastelinstva. Pod geslom ora et labora (moli i radi) puna tri su stoljeća cisterciti usmjeravali život lokalnoga stanovništva te promicali tekovine zapadne kulture. Zaslužni su za razvoj umjetnosti, ostvarili su jaki društveni utjecaj, a doprinijeli su razvoju obrta i poljoprivrede. Koliko su pak cisterciti stvarno djelovali na transformaciju povijesnog okoliša Banovine, budući da računi i cjeloviti fond opatijskih isprava nisu sačuvani, danas možemo samo parcijalno zaključivati.

Pisani izvori svjedoče o razvijenom obrtu, vinogradarstvu i ribarstvu te pojedinim sekundarnim „industrijskim“ djelatnostima – poput mlinarenja i gospodarenja vodnim resursima. Najbolji dokumentirani primjer gospodarskoga djelovanja svakako je organizacija velikoga broja granđi (grangia) – gospodarskih postaja, koje su zapremale velike zemljišne površine. Topografska analiza upućuje na njihovu vezu s pojedinim župama na području Gorskog arhiđakonata, odnosno s pojedinim srednjovjekovnim naseljima te na određenu gospodarsku strategiju i organizaciju posjeda o kojoj će biti nešto više rečeno. Isto tako, veliki broj župa koje su se nalazile pod patronatom cistercita upućuje na njihov jaki duhovni utjecaj. Cisterciti su uspješno upravljali prostranim posjedom sve do prvih osmanskih prodora.

Dugovječno se vlastelinstvo odupire osmanskoj ugrozi te pod upravom komendatarnih opata opstaje i u kasnosrednjovjekovnom razdoblju. Prilagodba konstantnoj opasnosti očituje se u gradnji pojedinih opatijskih utvrda i reorganizaciji gospodarskoga djelovanja. Lokalno se stanovništvo uključuje se u gradnju opatijskih kaštela i čvrstih utvrda oko samostana u Topuskom te otada redovnička institucija postaje poznata kao kastrum (CastrumThopozka).