U Bobovcu blagoslovljen bijeli križ istine

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak 26. svibnja ispred crkve Uzvišenja sv. Križa u Bobovcu (župa Sunja) spomen-ploču i bijeli križ istine za 89 mještana ovoga sela, stradalih od komunističke vlasti nakon 1945. godine.

Blagoslovu je nazočilo nekoliko stotina mještana te članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Sunje i Siska, a na početku u ime Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije i Udruge „Hrvatski domobran“ na tragičnu povijest ovog mjesta podsjetio je Zvonimir Laktašić istaknuvši kako među sisačko-moslavačkim i banovinskim selima, najteže stradalim od zločinačke komunističke vlasti poslije 1945., posebno mjesto zauzima Bobovac.

Nakon blagoslova u prepunoj crkvi Uzvišenja sv. Križa misu zadušnicu za ubijene predvodio je biskup Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Ivanom Faletarom.

U homiliji biskup je rekao kako je razlog današnjeg okupljanja molitva za poginule i to osobito za one stradale neposredno nakon Drugog svjetskog rata od komunističke vlasti i vojske.

„Svi znamo kako je strašna bila ta tragedija, od Bleiburga preko križnih puteva i tolikih drugih mjesta. Dapače možemo reći da ne znamo ni za jedan drugi narod koji je tako teško stradao, a sigurno je i to da je to masovno ubojstvo naših ljudi nakon Drugog svjetskog rata najteže u cijeloj našoj povijesti. Sigurno bilo je tu i drugih teških ratova, a jedno od takvih je bilo i ratovanje s Turcima kada su i vaši preci došli iz slavnog Bobovca iz BiH u ovaj posavski kraj i Sunju“, poručio je biskup te istaknuo kako su ovaj bijeli križ istine postavili hrvatski domobrani iz Siska i Povjerenstvo za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije, a čiji je član i povjerenik za Hrvatski martirologij Sisačke biskupije.

„Oni postavljaju ove križeve u spomen pogibije na naše ljude i nakon Drugog svjetskog rata. Mi smo od svih županija prvi po broju masovnih grobnica s neslavnom brojkom od 119 grobnica i s preko 40 000 ubijenih. To je zločin koji su učinili partizani i takozvana komunistička revolucija koja je likvidirala sve koji im nisu bili po volji. Ovaj zločin možemo nazvati i genocidom jer se radilo o namjernom ubijanju Hrvata, bili oni pripadnici oružanih snaga ili civili. Oni su bili i zaštićeni po ženevskim konvencijama, prije svega nije ih se smjelo predali vojsci koja ih je progonila, a drugo već kao zarobljenici trebali su imati svoja prava i nisu smjeli biti ubijeni bez suda, a upravo ih je tako najviše stradalo. Ta revolucija i taj poredak koji je uspostavljan na strahovladi bio je nemilosrdan prema onima koji nisu bili njihovi pristaše.

U našoj Sisačkoj biskupiji mi imamo župu Zrin koja je u 2. svjetskom ratu, uništena od takvih. Mjesto Zrin brojilo je tada 900 duša. Oko 300 ih je ubijeno u rujnu 1943. godine, a svi drugi protjerani su iz svog mjesta sve do dana današnjeg. Katolička Crkva ne briše jednom osnovane župe, tako da je župa Zrin danas prazna i nema ni jednog katolika koji živi na njenom području. Svakog rujna tamo se okupi preko tisuću ljudi da komemorira tu tragediju. Ako Bog da, mi ćemo ove godine započeti i gradnju crkve tamo jer je ona također prije 74 godine srušena. Stradanje u Zrinu kao i ovdje u Bobovcu bilo je teško i u svakom slučaju potrebno je njegovati spomen i sjećanje i moliti se za žrtve“.

Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj iz knjige o Makabejcima biskup je podsjetio kako ona govori o Judi koji je za svoju poginulu vojsku dao prinijeti molitve i žrtve u jeruzalemskom hramu.

„On je to učinio jer je vjerovao u uskrsnuće jer bi inače bilo ludo i besmisleno moliti se za poginule kada se ne bi vjerovalo da će uskrsnuti. Tako se i mi danas nalazimo pred tom tragedijom i ljudima čija su imena zapisana na spomen ploči. Kada mi ne bismo vjerovali u njihovo uskrsnuće ovo ne bi imalo smisla.

Sve ove žrtve, kako god bile brojne i strašne, doprinose budućnosti našeg naroda koji od davnina neprestano živi u progonima, od Turaka, strahota Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. Naš narod, ipak je opstao i trebamo zato biti zahvalni Bogu“, ustvrdio je biskup te na kraju poručio: „Kao što je zabranjen fašizam i nacizam, naša država mora zabraniti i komunizam, njegove simbole i vođe jer je taj totalitarizam prouzročio najveće stradanje našega naroda“.

(SV)