Oproštaj od Marijana Glavnika

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 4. rujna u crkvi Sv. Josipa Radnika u Galdovu misu zadušnicu za sisačkog akademskog kipara i slikara Marijana Glavnika, iznenada preminulog u četvrtak, 31. kolovoza u Zagrebu u 68. godini života.

U koncelebraciji bili su pokojnikov sin fra Tomislav Glavnik, provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik fra Roko Bedalov i petnaestak svećenika.

Marijan Glavnik rođen je 1950. godine u podravskom Virju. Nakon završetka zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti, 1971. godine upisuje studij na Kiparskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu, gdje studira najprije u klasi akademika Želimira Janeša, a potom Ivana Sabolića. Od 1977. godine živi u Sisku, a kao slobodni likovni umjetnik u Sisku je otvorio i prvi likovni atelier. U svom bogatom opusu, velik trag je ostavio u sakralnoj umjetnosti.

Glavnik je između ostalog autor Križnoga puta u crkvi Sv. Josipa Radnika, Sisak-Galdovo i Sv. Mihaela u Crncu kraj Siska, te u samostanu Sv. Frane u Splitu, gdje je osmislio cijeli interijer te izradio svetohranište, oltarnu palu i zidni retable. Za samostan dominikanki u Virju izrađuje vitraje, oltar i oltarni reljef. Za sjemenišnu blagovaonicu samostana Svetoga Duha u Zagrebu izrađuje reljef Posljednje večere.

U župnoj crkvi Sv. Antuna Opata u Odri kraj Siska izradio je svetohranište, zidno raspelo te oslikao prozore. Autor je spomen-ploče braći Branković postavljenoj u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu, a izradio je i bistu o. Josipu Kupertinu Miloševiću, prvom gvardijanu samostana franjevaca konventualaca na Svetom Duhu. Također je vizualno osmislio pozornicu ispred Bazilike sv. Kvirina u Sisku gdje je održan središnji dio i euharistijsko slavlje Susreta hrvatske katoličke mladeži 2012. godine.

Na počeku homilije biskup je pozvao okupljene na molitvu za pokojnika da mu Gospodin podari vječni mir i pokoj, te se u nastavku osvrnuo na pročitanu Božju Riječ.

„Čuli smo kako sv. Pavao u Poslanici Rimljanima poziva na vjeru, govoreći da nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove, ni smrt, ni život, nikakve vlasti, niti kakve prijetnje rata, mača i ognja. Sve to ne može nas rastaviti od Krista jer On nas je s Bogom povezao da u njemu imamo život. Ovu prispodobu o mudrim i ludim djevicama, koju Isus govori učenicima, On zapravo govori za sve nas. On želi da kroz život hodimo kao mudre djevice, a ne lude. Mudre imaju i svjetiljke i ulje za njih kako bi one mogle gorjeti, a lude su došle sa svjetiljkama, ali bez ulja.

Kada su im se one počele gasiti, mislile su da će ulje posuditi od mudrih, ali to nije moguće jer ga nije bilo za sve. Njih zato zaručnik zatiče nepripravljene, tako da ulaze u svadbenu dvoranu samo one čije svjetiljke gore. Na dan našeg krštenja zapalile su se naše svjetiljke. Primi svjetlo Kristovo, rekao je krstitelj našim roditeljima i kumovima i pružio zapaljenu našu svijeću na Uskrsnoj svijeći. Ta svijeća znak je Krista uskrsnuloga, da taj život vjere u uskrsnuće gori u našem srcu i da se nikada ne ugasi. Ako tu vjeru čuvamo kroz razlučite oluje života i ne dopustimo da se ta svjetiljka ugasi, tada ćemo biti pripravni uči na vječnu gozbu s našim zaručnikom Kristom Gospodinom“, poručio je biskup.

U nastavku biskup se osvrnuo na pokojnikov život i umjetnički rad. „Svi mi imamo različite darove, a oni su tu kako bi mogli služiti Gospodinu i kako bi umnažajući te darove bili pozvani: ‘Dođi slugo vjerni, u malome si bio vjeran, postavit ću te nad mnogima, uđi u radost Gospodara svoga’. To vjerujemo da Gospodin danas govori i našem bratu, ocu, vjerniku, slikaru i kiparu Marijanu. Njegove skulpture i slike rese mnoge naše crkve pa i u mom je uredu njegova slika sv. Kvirina, statua koju dajem mnogima na dar kada dođu prvi puta u Sisak, njegovih je ruku djelo. On se u svojim umjetničkim radovima posvetio mnogim duhovnim i crkvenim temama jer je i sam živio duhovnost, jer je Bogu vjerovao i jer je imao potrebu izrazitu tu svoju vjeru u radovima“, rekao je biskup Košić.

Na kraju okupljenima se obratio pokojnikov sin fra Tomislav zahvalivši svima što su učinili za pokojnika. Prisjećajući se oca i njegovih posljednjih trenutaka fra Tomislav je zaključio kako: „njegove ruke koje su stvarale, one su otišle, a ostala su djela njegova“.

Prije mise na Gradskom groblju Viktorovac sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Josip Blažević.