Bogojavljenje u Sisku

Na svetkovinu Bogojavljenja, u subotu 6. siječnja, sisački biskup Vlado Košić predvodio je svečano misno slavlje u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. U koncelebraciji bili su generalni vikar mosn. Marko Cvitkušić, domaći župnik preč. Marko Karača, supsidijar preč. Milan Begić, policijski kapelan vlč. Ivan Borić i vikar katedralne župe vlč. Vedran Pejak-Pašić. Služio je đakon Vjekoslav Uvalić, a slavlje su uveličali i bogoslovi i sjemeništarci.

Na početku homilije biskup se zapitao jesmo li mi kršćani pozvani živjeti svoju vjeru u aktualnom društvenom trenutku tako da ona ima neki odnos prema tom društvu, ili smo kao vjernici upućeni samo na sebe i svoj odnos s Bogom, bez ikakve odgovornosti za društvo i svijet u kojem živimo danas i ovdje?

„Tri mudraca koja dolaze s Istoka tražeći Dijete da mu se poklone kao novorođenom kralju pokazuju iznimnu hrabrost. Radi se o tome da su oni – vođeni svojom vjerom da se doista rodio novi kralj i nadom da će ga u tuđoj zemlji uspjeti pronaći i vidjeti – spremni na rizik, na avanturu, ali i na probleme, ne razumijevanje, odbijanje, pa i neuspjeh. Ali usprkos svemu – oni polaze na dalek put. I vođeni svojom vjerom, koju predstavlja sjajna zvijezda koja ih vodi, oni ulaze na njima nepoznati teren, na područje druge zemlje, drugog naroda i na područje njihove političke moći. Oni se dakle ne boje prijeći taj prag“, rekao je biskup te dodao kako između slušanja kralja i poslušnosti Bogu oni mudraci ipak radije izabiru pokoriti se Bogu. „Oni time pokazuju građanski neposluh koji bismo i mi kao vjernici trebali pokazivati prema vlasti u slučajevima kad ona nalaže ono što se protivi našoj savjesti i kršćanskim načelima, npr. u ozakonjenju abortusa. U tome možemo prepoznati činjenicu da su vlastodršci stvarno u napasti da žrtvuju istinu, da ubiju jedinog pravog vladara, Krista Gospodina, da unište nadu – i zato ih se treba kloniti. I to je neka vrsta odnosa prema javnosti, premda može izgledati kao uzmicanje od angažiranosti, kao bijeg pred onim koji ne razumije, a ima veliku moć koju može iskoristiti za zlo, a ne samo za dobro“.

U nastavku biskup je rekao i kako na početku nove građanske godine, trebamo imati na pameti važne probleme koji su na prvom mjestu našega opstanka te se moramo i moliti za njihovo ispravno rješavanje, ali i sami se založiti da stanje bude bolje.

„Mislim u prvom redu na izumiranje našega naroda, na manje rođene djece nego prijašnjih godina, na tzv. demografsko pitanje. To se vidi i u našim godišnjim izvještajima o broju krštenih koji je uvijek i sve manji od broja umrlih. To pitanje mora biti broj jedan svih pitanja i na stolu onih koji odlučuju o sudbini naše Domovine, ali i sviju nas koji na bilo koji način sudjelujemo u mogućnosti da se to popravi“.

Biskup je i pročitao dijelove pisama koje je dobio ovih dana od vjernika, a koja govore društvenim prilikama, ovršnom zakonu, lustraciji, iseljavanju, korupciji i političkim elitama, temama koje zaokupljuju duše vjernika.

„Najprije se pitamo, kamo vodi to iseljavanje mladih iz Hrvatske i tko je za to kriv. Sigurno, ne možemo zatvarati oči pred tom tužnom pojavom, ali čini se da ”naši’ mediji o tome izvješćuju gotovo pozivajući mlade neka samo odu iz zemlje!? Kao da je nekome stalo da se to nastavi i tako isele Hrvati iz svoje domovine. Nitko o toj medijskoj pristranosti ne govori, a ja mislim da je to jednako veleizdaji domovine i da bi to trebalo spriječiti. No, najveću krivnju sigurno imaju oni koji u četvrt stoljeća nisu stvorili preduvjete da svaki mladi čovjek ima svoj dobar i dobro plaćen posao u domovini i da ne mora ići trbuhom za kruhom u bijeli svijet. A to su sve političke elite koje su se izmjenjivale na vlasti i očito se brinule više za sebe negoli za svoj narod. Ljudi su razočarani: korupcijom, još uvijek prevladavajućim zakonom veza i privilegija, a to često uživaju prije svega ‘djeca komunizma’, dok djeca branitelja i katolika ne vide perspektive jer su opet – i u ovoj državi – nepoželjni i domoljubi i katolici. Kao da najbolji sinovi i kćeri odlaze, i to tjerani još uvijek sveprisutnom udbaško-jugokomunističkom elitom i njihovim potomcima…

No, izlaz postoji: to je promjena tih samozadovoljnih elita koje sve određuju, pa čak do te mjere da se i čistačice namještaju prema partijskom odnosno stranačkom ključu… Treba jasno reći: treba nam zakon o lustraciji, koji bi već jednom zauvijek uklonio iz javnog života ljude koji su bili dio represivnog aparata prošlog sustava; i treba nam promjena izbornog zakona koji bi dao šansu svima, a ne da se na vlasti izmjenjuju samo jedni te isti, bez obzira na sposobnost i stručnost, te se samo brinu za sebe, a na narod zaboravljaju! U svakom slučaju mi kršćani trebamo se založiti i da se promijeni tzv. ovršni zakon koji tjera na prosjački štap one koji imaju kredite i njihove male dugove pretvara u velike i pljačka im njihovu često teško stečenu imovinu.

Ta nepravda već godinama vapije u nebo i tražimo čestite ljude da ju isprave što prije! Što se tiče medija, oni se dakako – jer su protucrkveni – sa slašću obrušavaju na crkvene ljude, svećenike, redovnice i vjeroučitelje, tražeći u njihovim riječima materijal za linč. Istina, naše riječi ne bi im smjele dati povoda za to – i u konkretnom slučaju, ako je rečeno što su prenijeli mediji, onda treba reći da je to apsolutno neprihvatljiv govor, ali dok se to ne dokaže, ne bi trebalo linčovati čovjeka, a tu su se  – i to isti dan: i ministarstvo, i DORH, i mediji, i škola – svi spremno uključili u javnu i pravosudnu osudu, dok se istovremeno ne osuđuju puno veći prijestupnici, npr. oni koji su počinili veleizdaju prema domovini i doveli kako brojne pojedince tako i čitav narod u bezizlaznu situaciju…

Što se tiče zabrane mise za pok. generala Praljka, suglasan sam s gospodinom koji kaže da je to nedopustivo jer je Crkva uvijek molila za sve pokojne, i to upravo za grješnike, da im se oproste grijesi… To je očito politička odluka jedne biskupije, i ta joj odluka nije na čast. Nas, draga braćo i sestre, bole mnoge rane. I pojedince i naš narod. Boli nas i svađa sa Slovencima, o kojoj slušamo i gledamo u medijima svaki dan. A ona je izbačena u javnost da se ne bismo bavili onime od čega živimo. Granica je tamo gdje ona jest, to narod dobro zna, i tu nikakvi sud, pa ni arbitražni, posebno ne takav koji se zasniva na varanju i prijevari, ne može promijeniti činjenicu koja postoji stoljećima: da ljudi s jedne i s druge strane granice znaju što je čije, i baš zato se međusobno poštuju i kao katolici i kao ljudi razvijaju dobre odnose. Inače bi bili kradljivci koji žele uzeti što je tuđe, što im ne pripada. Međutim, vladajućim slovenskim političarima je očito stalo da se ti dobri odnosi pokvare. Možda zato jer su svi iz udružene ljevice koja još funkcionira pod znakom crvene zvijezde, pod kojom je 1945. u Sloveniji pobijeno pola milijuna Hrvata“, upozorio je biskup.

Na kraju biskup je pozvao na molitvu:

„Molimo se, braćo i sestre, da budemo – poput svetih mudraca koje danas slavimo – i mi spremni poći u potragu za Mesijom, poći i na vrata političkih dvora, da budemo uporni i da vjerujemo svojoj zvijezdi vodilji, a to je naša vjera, te da nađemo Spasitelja i poklonimo mu se. Iznesimo mu danas i naše strahove i naše tjeskobe, molimo za naše mlade i budućnost naše Domovine, ne dopustimo da nas zavedu crne i negativne vijesti i medijski i politički trikovi, da se borimo za istinu i dobro, da na kraju kleknemo pred Spasitelja i dopustimo njemu da on nas dariva – i to čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i ustrajnom ljubavlju. Molimo se također da nas u ovoj godini zagovara i štiti naš sveti blaženik kard. Alojzije Stepinac kojemu je posvećena tekuća pastoralna godina u našoj Biskupiji. Neka on, koji je štitio i spašavao nezbrinutu djecu i sve ugrožene, koji je ideal pomaganja braći u nevolji, osobito mladima, čuva naše obitelji i naše mlade da ne odlaze iz Domovine. On koji je uzor domoljublja, čovjekoljublja i bogoljublja neka ove godine dobije svoj spomenik u ovome gradu! A sveta tri kralja, što dare nose, neka nam, zajedno s bl. Alojzijem, izmole hrabrost, vjernost i ustrajnost u dobru, u borbi za istinu i pravednost, poklonstvo Spasitelju i spremnost da za njega svjedočimo“. Amen.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe uz vodstvo prof. Jelene Blašković. Nakon mise katedralni župnik blagoslovio je Biskupijski ordinarijat, Veliki Kaptol, a zatim biskup je blagoslovio župnu kuću katedralne župe.

(SV)