Suvremena djevojka
ti živiš od jutra do sutra:
4 sata sna u neko čudno vrijeme,
prodavaonica brze hrane
na križanju Savske i Vukovarske,
šareno rublje u perilici za rublje
(bijelo izbjegavaš jer kako ćeš
zaraditi za režije ako ga posebno razvrstavaš i pereš)
volontiraš u kulturi,
upisala si 18-ti strani jezik, diplomirala,
spašavala svijet od AIDS-a,
Afrikance od gladi,
plemenite zvijeri od malo manje plemenitih zvijeri,
beskućnike od hladnoće,
vegetarijance od tjeskobe,
dupine od filmofila i obrnuto;
mijenjala bi svemir,
a mene si zapostavila.
ti si suvremena djevojka,
a ja sam naprosto tužan
Amerika
možda je
ta tvoja Amerika
negdje puno bliže nego
što ti misliš,
puno bliže nego što si sama sebi
spremna priznati,
a ipak to osjećaš u sebi – duboko u sebi
možda je u stražnjem dijelu dvorišta
iza moje kuće
na istom onom mjestu gdje je
u vrijeme našega djetinjstva stajala
lipa zbog koje su ti izbijali lišajevi
po tijelu
jer se ispostavilo da si alergična na lipu
i na još koješta
kihala si, suzile su ti oči,
obraze si privijala čvrsto uz moje tijelo
pa smo je dali posjeći jer sam
zamolio oca da je posjeće.
uvjeravao sam ga da mrzim lipe,
a on nikako nije mogao pojmiti da
odjednom mrzim ono što sam toliko volio
i čiji sam čaj pio radije i od
mente i od sljeza
u predvečerje ili
usred bijela dana
pored istih onih ljuljački na kojima
smo se držali za ruke i
zamišljali da je svemir zelen
ta tvoja Amerika