Predstavljanje trilogije o hrvatskom patriotizmu prof. dr. sc. Zdravka Tomca održano je u četvrtak 12. travnja u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Tom prigodom predstavljene su knjige „Hrvatski patriotizam – što to znači biti Hrvat“, „Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo“ i „Misli o vjeri i nevjeri“, a predstavili su ih sisački biskup Vlado Košić i autor.
Obraćajući se okupljenima biskup Košić je istaknuo kako je predstavio već čitav niz Tomčevih knjiga koje su svjedočanstvo njegovog zaokreta u traženju duhovnosti.
“U njima se profesor uglavnom ispovijeda kako je došao do vjere, kako je slijedio krivu, crvenu, zvijezdu vodilju, a onda je otkrio Isusa kao novu zvijezdu. Doista, profesor Tomac je jedan od rijetkih koji je imao hrabrosti to priznati i svjedočiti na svim svojim nastupima“.
U nastavku biskup je povukao paralelu između Tomca, sv. Justina mučenika, sv. Tome Akvinskog i bl. Alojzija Stepinca.
„Profesora Tomca možemo usporediti s bl. Alojzijem Stepincem, jasno u jednom smislu: naime, kod bl. Alojzija njegova se vjera nije mogla odvojiti od njegove ljubavi prema hrvatskom narodu, on je to smatrao toliko povezanim da je bio spreman život dati i za vjeru u Krista, ali i za slobodu svoga hrvatskog naroda. Sigurno je da su obraćenje prof. Tomca i njegova vjera također silno povezana s društvenim angažmanom, odnosno s nastojanjem da se ostvari i poboljša sloboda hrvatskog naroda, za koji se on stalno borio i bori i koji voli“, rekao je biskup te na kraju ustvrdio kako najbolje o njemu govore njegove riječi: „Nakon što sam otkrio Boga, nakon što sam povjerovao i susreo Boga, izgubio sam strah od smrti“.
Nadovezavši se na biskupove riječi prof. Tomac je pojasnio kako su nastale ove tri knjige.
„Na početku prošle godine ponovo sam bio suočen sa smrću i prognoze su bile loše. Nisam vjerovao da ću doživjeti novu godinu i mislio sam da imam pred sobom nekoliko mjeseci života. Tada sam se suočio s pitanjem kako da potrošim to vrijeme? Odlučio sam napisati ove tri knjige koje su nastale u roku šest mjeseci jer njihov sadržaj je ono što sam nosio u sebi i nisam želi otići bez da sam ispunio svoj životni plan. Mislim i da su ovo moje tri najbolje knjige.
Prva knjiga govori na bazi mog iskustva, kao profesora i političara. Pokušao sam dati odgovore na pitanje što to znači biti Hrvat i došao sam do zanimljivih činjenica. Najveći Hrvati su bili oni koji su žrtvovali svoje živote, od Zrinskih do HOS-ovaca. To su ljudi koji su toliko voljeli svoj narod da su bili spremni umrijeti za njega. Tema moje prve knjige je zapravo pitanje kako je moguće da se oni koji su ubijali na Ovčari danas vrednuju kao pozitivni antifašisti, a mladići koji su dobrovoljno branili Vukovar i dali živote u teškim mukama postali su fašisti“, zapitao se Tomac istaknuvši kako druga knjiga iz ove trilogije govori upravo o simbolima hrvatstva, o Tuđmanu i Stepincu.
Govoreći o zadnjoj knjizi tog niza „Misli o vjeri i nevjeri“ Tomac je rekao kako je ona na neki način nastajala cijeli njegov život te kako smatra da je to njegova najbolja knjiga od 25 koliko ih do sada napisao.
„Ona je nastala kao odgovor na stvaranje društva bez Boga, odnosno društva koje se protivi Bogu i čovjeku. Obveza je svih nas kršćana i katolika, pa i mene, da se pobunimo protiv toga i da to prokažemo. Ova knjiga je prikaz mojih vjerskih i političkih borbi protiv te nevjere za kulturu života i protiv kulture smrti. U ovoj knjizi, potpuno sam se otvorio ljudima i poslao mnogo važnih poruka i poučaka kao plod životnog iskustva. Kroz niz malih eseja prikazao sam borbu koja se u svijetu vodi između vjere i nevjere, a upravo tu borbu smatram najvažnijom borbom za budućnost čovječanstva.
Ako nema ideala i moralnih vrijednosti, ako nema deset Božjih zapovijedi i savjesti ljudi, onda je sve dopušteno i svijet ide u propast. Društvo protiv Boga je društvo protiv čovjeka“, zaključio je prof. Tomac.
(SV)
