Martinje je uvijek bilo vrlo važan događaj za svakog vinogradara i vinara kao i za svakog ljubitelja plemenite i dobre vinske kapljice jer upravo na taj dan 11. studeni – mošt se i službeno pretvara u vino. Martinje se danas njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće, pjesmu i glazbu prema tzv. “Križevačkim štatutima” iz 1696. godine.
Postavlja se pitanje: “Zašto se mošt krsti baš na imendan Sv. Martina, te zašto se u toj prigodi najčešće jede guska? Legenda kaže ovako: – u 4. stoljeću živio jedan čovjek po imenu Martin. Bio je starorimski legionar i veliki ljubitelj vina. Nakon što je završio svoje školovanje u Francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup, međutim (kako kaže legenda) Martin to nikako nije želio postati. Na sam dan imenovanja biskupom Martin je napravio baš sve (kaže legenda) kako bi izbjegao imenovanje. Između ostalog, sakrio se u guščak, ali guske ko guske odale su ga svojim gakanjem pa je tako ipak na kraju Martin postao visoki crkveni dostojanstvenik. No, našeg Martina to nije spriječilo da nastavi propagirati dobru vinsku kapljicu! Legenda kaže da je Sv. Martin uveo ceremonijal krštenja mošta (Martinje) koji je do tog vremena bio zabranjen, naime do tada je to bila poganska svečanost.
U ceremoniji krštenja mošta neizbježne su uloge: domači, stoloravnatelj, fiškuš ili vinotoča, gospon sudec, kuma i kum mladom vinu, i na kraju biškup sa svojom svitom (ministranti i mežnar) bez kojih se taj posel ne more zbaviti… Važno je napomenuti da su svi prisutni u ceremoniji “kršenja mošteka” oslovljavaju s “pajdaš” i” pajdašica”, te kako je svaki sa svakim na TI. Na VI je samo jedna osoba u cijelome društvu – gospon sudec.
VINSKI OČENAŠEK
Vinček naš koji jesi, Nutra vupeharcu, bačvi i čaši, Ulij se u grla naša, Razveseli i rasvetli pamet našu, Dojdi k nam duha tvoja, Budi dobre volje, kak’ pri domu tak’ pri kleti, Kak vu lagvu, tak vu glavi, Jakosti svoje daj nam danas i sutra, I ne pusti nas od punoga peharca, Piti dosti daj nam danas, I ne otpusti nas od punoga štefana, Kak’ i mi ne otpuštamo nikoga od punega peharca, Ne odpeljaj nas vu praznu klet, Ne oslobodi nas od vinske želje, I od svakoga zla koje bi našem želuci naškoditi moglo, Daj nam dobro raspoloženje, Grij nas kak nas i ljubav grije, Budi uvijek za slogu, pjesmu i radost. U ime Bakusa – oca vina, U ime Martina – njegovoga sina, U ime Kopitanca koji po grabama čuva pijanca – Amen!
