Organizator: Muzej Moslavine Kutina i Muzej Slavonije Osijek
Vrijeme: 31. svibnja 2019. u 17,30, povodom Izložbe vina u Kutini
Mjesto: Galerija Muzeja Moslavine
Tema: Tikva mala, a stotinu šara iz zbirke tikvičarstva Etnografskog odjela Muzeja Slavonije, Osijek
Autorica: Vlasta Šabić, viša kustosica
Stručna suradnica: Slavica Moslavac, muzejska savjetnica
Na etnografskoj izložbi koja nosi naziv: „Tikva mala, a stotinu šara“, osim tekstova i fotografija na plakatima i rollupovima bit će izloženo oko stotinu ukrašenih i pedesetak neukrašenih tikvica, raznih veličina i motiva, zatim drugih predmeta ukrašenih tikvičarskim motivom, kao što je namještaj, glazbeni instrumenti, rog, tekstil i pisanice, lutke, grabilice, cugovi…
Muzej Slavonije iz Osijeka predstavlja se Kutini šaranim tikvicama i drugim predmetima ukrašenim istom tehnikom i ornamentikom iz Zbirke tikvičarstva Etnografskog odjela.
Vještina i tradicija ukrašavanja, šaranja tikvica u Hrvatskoj je specifičn asamo za Slavoniju, gdje se razvila velika raznolikost i bogatstvo ornamenta. Zastupljena je na užem prostoru sjeveroistoka, na području bivše Vojne Krajine: u županjskom, đakovačkom kraju, te dijelu vinkovačkog i brodskog kraja.
Ova tehnika ima od 2007. godine svojstvo zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske i danas se njome bavi nekolicina šarača, uglavnom u županjskom kraju. Tikva je kao posuda zahvalna za uporabu u raznesvrhe i diljem svijeta korištena je tisućama godina, još prije pojave keramike i sjedilačkog načina života, ali i dugo nakon toga.
Iako je najčešće bila bez ukrasa, namnogim je stranamasvijetabilozastupljeno i njihovoukrašavanje.Za šaranje se u Slavoniji koriste tikve s trbušatim ili valjkastim vratom – tikvice i tukvanji raznih veličina, malene leginice gotovo bez vrata, a i nategače ili teglice s dugim vratom za istakanje tekućine iz bureta.
Ukras se izvodi crtanjem olovkom i urezivanjem ornamenta, odnosno šara, koje se istaknu pocrnjivanjem najčešće pougljenjenom orahovom jezgrom; pojedini detalji oboje se pomoću dušične kiseline, šatvosiranjem, u smeđu boju. Bogat i raznolik ornament je uglavnom raspoređen po nepisanom pravilu: geometrijski na vratu, ramenima i dnu, a biljni na trbuhu.
Muzej Slavonije ovu vještinu predstavlja tikvicama, jednim dijelom iz županjskogkraja, i to ponajviše nekoliko autora iz Gradišta; u drugom je dijelu kolekcija učitelja Vladoja Ivakića, koji je kao promicatelj tradicijske tehnike i ornamentike primijenio tehniku šaranja tikvica i na drugim predmetima (pokućstvo, volovski rogovi, tamburice). Djevojačku sobu, a kasnije i druge predmete, darovao je 1947. godine sa željom da postanu temelj budućega Etnografskoga odjela.
Njegovi radovi, te radovi njegova sina Miroslava Ivakića pripadaju skupini predmeta nastalih u Osijeku pod raznim utjecajima slavonskih sela. Slično je došao do inspiracije prije i poslije Domovinskog rata i samouki osječanin Ferdo Bajsman. Najvrjednija je u Zbirci najstarije datirana šarana tikva u Hrvatskoj iz 1734. godine.
Ova tikva je jedinstvena i zbog dva razvijena figuralna prizora s vojničkom i vjerskom scenom, netipična za ovu vrstu rukotvorstva. Narodno rukotvorstvo stvaralo je generacijama svoju specifičnu i lokalnu ornamentiku, pa ipak zasnovanu na širim temeljima. Mnogi se motivi sa tikvica uočavaju i na drugim, ponajviše na bogato ukrašenim drvenim i tekstilnim predmetima, koji će na izložbi ilustrativno popratiti tikvice.
U Moslavini, Hrvatskoj Posavini, Bilogori i Banovini nije poznato šaranje tikvica kao što je to primjer gotovo po cijeloj Slavoniji. No, tikve su se uzgajale oduvijek i koristile se u kućanstvu za razne potrebe. Tikvena posuda s dugim vratom služila je za izvlačenje vina i rakije iz bureta i bila je sastavni dio svakog vinskog podruma. Nazivali su je jednostavno cug.
Zanimljive posude raznih oblika i veličina, prirodnog porijekla, svakodnevno su koristili naši stari za nošenje vode u polje i slične namijene. Svaka je imala vrat u gornjem dijelu da se može zavezati o pojas, kad se nosi voda u polje. U tikvici se voda nije brzo grijala, a i lagana je za prenositi te je prikladnija od zemljanih posuda: štuca, stucki, krugli ili vrčeva i pehara.Tikvice se koriste i kao igračke za djecu. Njihova obla strana služila je kao glava na lutki, a one s dugim vratom također su imale istu ulogu, stoga što su odmah imale i dugo tijelo da su im je ostalo za napraviti samo ruke.
Mnoga djecu su proplivala tako da su im bućice – tikvice služile kaošlaufi na rukama te bile pomagalo pri plivanju. Pravo vrijeme za posjet centralnoj Moslavini i Ivanić-Gradu je u listopadu kada se održava najveselija i najposjećenija (preko 20.000 posjetitelja) tradicionalna, turističko-gospodarska i gastronomska manifestacija Bučijada. Okosnica manifestacije je prodajni sajam buča, bučinog ulja, proizvoda od buča i ostalih eko-etno proizvoda na kojem izlaže preko 200 izlagača (od čega je preko 40 izlagača bučinog ulja, 80 OPG-a i 20-tak EOPG-a). U sklopu Bučijade održavaju se Dani bučinog ulja i stručni skup na temu bučinog ulja. Za vrijeme trajanja manifestacije gradski park i šetnica postaje mjesto inspiracije za umjetnike i kreativce koji na temu buče, bundeve postavljaju svoje instalacije i skulpture.
Autorica izložbe je viša kustosica Vlasta Šabić, koja je cijelu zbirku 2018. godine obradila u Katalogu zbirke tikvičarstva, dok je za moslavački kraj podatke prikupila i za izložbu priredila muzejska savjetnica, Slavica Moslavac iz Muzeja Moslavine Kutina.
Izložba je popraćena katalogom čiji je izdavač Muzej Moslavine Kutina, a otvara se 31. svibnja u 1730 u Galerija Muzeja Moslavine u Kutini i ostaje otvorena do 20. lipnja 2019. godine.