U našim dosadašnjim emisijama Mreža znanja često smo s našom sugovornicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarali o roditeljstvu i odgoju, a danas ćemo povodom Međunarodnog dana odgoja bez batina koji se u cijelom svijetu obilježava 30. travnja – razgovarati o prevenciji fizičkog kažnjavanja djece. Isto tako ovom tematskom emisijom dajemo doprinos provođenju projekta Međugeneracijski dijalog – put primarne prevencije nasilja u obitelji i društvu koji je financiran sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – a provodi se u vidu medijske kampanje u svrhu prevencija nasilja svih uzročnosti pri čemu Quirinus radio također daje svoj doprinos.
RQ: Kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog dana bez batina?
– Međunarodni dan odgoja bez batina obilježava se 30. travnja od 1998. godine. Obilježavanjem ovog dana ne želimo poticati krivnju i osjećaj neuspjeha kod roditelja, nego baš suprotno – pohvaliti sve kvalitetne roditelje koji uspješno provode roditeljsku ulogu i ohrabriti ih da budu još uspješniji. Zato nastojimo osvijestiti među roditeljima činjenicu da ako trebaju pomoć ili savjet u pronalasku zajedničkog jezika s djetetom ili kada naiđe na izazove u odgoju – obrate se za pomoć raznim subjektima u zajednici – u javnom, civilnom i privatnom sektoru. Preventivna uloga ne odnosi se niti u kojem slučaju na osuđivanje već pružanje pomoći da i roditelj i dijete na pravi način dobiju ljubav i poštovanje koje zaslužuju.
RQ: Je li teško biti roditelj?
– Za razliku od većine dragocjenih stvari, djecu ne dobivamo s uputstvima za upotrebu. Iako roditelji najčešće žele najbolje svome djetetu, ne znači kako mu neće dobro doći savjet ili preporuka stručnjaka – imamo isti cilj, a to je dobrobit djeteta. Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, što se postiže odgojem. Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu, ali i kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor – ali se ona, međutim, može protezati od potpune kontrole do zanemarivanje djeteta. Čini se da mnogi roditelji ne razlikuju odgoj kroz batine i postavljanje granica u odgoju. Odgajanje djeteta bez fizičkog kažnjavanja podrazumijeva postavljanje jasnih granica u odgoju, ali bez primjene sile – dijete je osoba, a ne predmet, i ima pravo na zaštitu od bilo kojeg oblika nasilja. Kako bismo, zasigurno, reagirali da neka druga osoba udari naše dijete, zapitajmo se i zašto nam je prihvatljivo kada mi to učinimo, koji svome djetetu predstavljamo sigurnu bazu, osobe u koje treba imati povjerenja i koje su tu da ga zaštite. Ponekad se roditelju može činiti kako udarac po guzi ili šamar ne znači mnogo, no njegove posljedice, iako nisu odmah vidljive, mogu biti puno, puno dugotrajnije. Kada izgubimo kontrolu i u trenucima ljutnje i frustracije djetetu kažemo nešto što ne mislimo, moramo imati na umu i koliko riječi mogu boljeti. Roditelj je svome djetetu uzor, a ne bismo željeli da naše dijete jednog dana konflikte rješava kroz šake i vrijeđanje. Ne bismo ni željeli da nam je dijete žrtva drugog djeteta koje problem s vršnjacima rješava fizičkim obračunom. Nažalost, kada dijete nauči kako se neposlušnost kažnjava deranjem ili udarcem, ponašat će se upravo na način koji je vidjelo i iskusilo na svojoj koži.
RQ : Roditeljski autoritet
-
autoritet se stječe znanjem i dosljednošću u provedbi odluka
-
autoritet ruši nedosljednost, učestalo mijenjanje odluka, dvostruke poruke, mijenjanje odgojnih stilova, nisko samopoštovanje i samopouzdanje, te nesigurnost roditelja, kao i otežana kontrola ponašanja i emocija
RQ: Kako postavljamo odgojne granice ?
-
disciplina nije sinonim za kažnjavanje
-
disciplina uključuje učenje djeteta što je ispravno, a što nije, kako uvažavati druge, koja ponašanja su prihvatljiva, a koja ne …
-
ponašanje roditelja prema djetetu i primjenjivane odgojne metode značajno utječu na djetetovo ponašanje i osjećanje
-
puno je lakše poticati dobro ponašanje kod djece nego mijenjati ono loše
Najčešće je i najdojmljivije usvajanje znanja iz nenamjernog odgoja, kada dijete u suživotu s roditeljem preslikava njegove postupke u različitim situacijama i sjedinjuje ih u vlastito iskustvo.
-
namjerni odgoj – stalni svjesni rad roditelja
-
problem: pomanjkanje ljubavi i strpljenja
-
roditelji često misle da će izgubiti vrijeme dok objasne što i kako se treba raditi
-
bolje je i izgubiti malo vremena, nego izgubiti normalnu osobu
Naravno da se s djetetove strane može javiti i otpor. Mogući uzroci otpora su:
– djetetu je koncentracija okupirana njemu zanimljivijim sadržajima
– manjkava informacija
Sve je to u suvremenom društvu praćeno i pomanjkanjem ljubavi i strpljenja.
RQ: Što je neposlušnost ?
– Neposlušnost je jedan od najčešćih poremećaja ponašanja u dječjoj dobi koji smeta odraslima.
Ponekad su razlozi opravdani, a ponekad ne. Svaki roditelj stvara sliku o tome kakvo bi njegovo dijete trebalo biti, pa kad nije takvo – on pokušava ispraviti ono što mu se u djetetovu ponašanju ne sviđa.
Dijete se odupire odraslima na više načina:
-
– otvorenim neprihvaćanjem onoga što roditelj traži
-
– tvrdoglavošću, kada uporno radi ono što mu je zabranjeno
-
– pasivnošću, izbjegavajući zahtjeve odraslih
RQ: Što se to dogodi da roditelj posegne za fizičkim kažnjavanjem djeteta?
– Fizička kazna je kazna kojoj odrasli često pribjegavaju. Ona u djetetu izaziva neugodu, bol i ljutnju zbog toga zaboravlja razlog kazne.
Fizičko kažnjavanje je nešto što će najbrže dovesti do promjene u ponašanju djeteta; odnosno dijete će se vrlo vjerojatno odmah prestati ponašati na “nepoželjan” način i vjerojatno će zaključiti da se tako ne treba ponašati. No ono će naučili i slijedeće: udarati je OK ako netko čini nešto što ja ne želim (pa će tako sutra udariti prijatelja u razredu jer mu je uzeo knjigu; time odgajate nasilnika); također će dijete naučiti da ne treba kontrolirati svoje ponašanje nego činiti što mu se učini najlakše taj tren (pa će sutra isto tako baciti tanjur u zid kad je ljuto ili lupiti šakom u zid i ozlijediti sebe ili drugoga); dijete od fizičkog kažnjavanja nauči i da ljubav nema granica- kada nekog voliš, imaš moć nad njim, a to znači da mu stoga možeš raditi što želiš, a što vodi daljnjem zlostavljanju.
Neki roditelji smatraju kako je poželjan stav da roditelj treba djetetu prepustiti da radi što želi. Zapravo, takvo ponašanje roditelja je također kažnjivo i naziva se zanemarivanje – naravno ovo sve se odnosi na situacije koje su ekstremne prirode.
RQ: Možete li nam dati nekoliko savjeta za odgoj bez batina
– 1. Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i slično pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Najveća nagrada djetetu je pohvala. Važno je upotrebljavati pohvale za njih kao osobe (volim te, divna si kćer) i pohvale za ono što rade (divno si oprala auto, dobro si zakopčao gumbe).
2. Nježan zagrljaj, lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje su pozitivni nježni dodiri. Upotrebljavanje nježnih dodira zajedno s pohvalom čini snažnu kombinaciju. Ovo zasigurno pomaže i mnogim odraslim osobama.
3. Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasnije odlaženje u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje. Neki roditelji vole nagrađivati djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti raznolike: od naljepnice do igračke. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba, jer je ovo potonje presudno za zdrav emocionalni razvoj.
4. Kad djeca postanu veća davanje džeparca je dobar način da ih se nagradi. Džeparac uči djecu kako biti odgovoran i postupati s novcem. S djetetom se treba dogovoriti o iznosu džeparca i planu postupanja s novcima.
5. Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiče djecu da misle loše o sebi i drugima. Gubitak privilegija, dakako samo ako je osnovan, ima puno bolji efekt.
RQ: Kažnjavanje s obzirom na dob djeteta
– Nikad se ne smije kažnjavati malu djecu (djecu ispod tri godine) zato što:
– mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu
– oni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu
– još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg
Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija. Privilegija je pravo koje daju roditelji, na primjer gledanje omiljene serije ili crtića, igranje određenom lutkom u kući i sl. Ako dijete zloupotrijebi objekt ili privilegiju, gubi je na neko vrijeme.
Ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine. Ako dijete napusti dvorište bez dozvole, može se uskratiti izlazak izvan dvorišta na određeno vrijeme. No, pri tom je važno da dijete razumije da napuštanje dvorišta nije u redu. Ako dijete ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja.
Roditeljsko razočarenje je pogodno kao kazna za djecu stariju od 3 godine. To je tvrdnja koja izražava razočarenje djetetovim izborom ponašanja (“Razočarana sam jer si istukao sestru, a razgovarali smo o tome i naučili da takvo ponašanje nije prihvatljivo”). Treba paziti da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.
Srdačni pozdravi svim roditeljima koji sada žive roditeljske uloge i odrađuju lavovski posao u ovim kriznim vremenima.