Sve vijesti vrve podacima o korona virusu. Vode se detaljne statistike ne samo po državama već i po regijama, županijama, općinama i gradovima. Brojke zlokobno iskaču s ekrana, povlače se paralele, uspoređuje se i teoretizira. Zašto se to tako detaljno razrađuje? U redu, slažem se, to je nešto što samo ignoranti mogu ignorirati.
U isto vrijeme milijuni ljudi gladuju. Umire ih na tisuće dnevno od siromaštva i gladi, a da o tome nitko ne kaže ni jednu rečenicu u vijestima. Ni jednu zastrašujuću brojku
Sramotne statistike o gladi
20.000 ljudi u danu.
833 osobe u satu. Osobe.
14 ljudi u minuti. Svakoga dana.
815 milijuna ljudi je danas gladno.
11 posto svjetske populacije je gladno.
6 milijuna djece godišnje umre od bolesti povezanih sa glađu.
222 milijuna tone hrane baci se godišnje samo u Americi.
40 milijardi dolara iznosi vrijednost te hrane.
880 milijuna eura prikupljeno je u 5 dana za obnovu Notre-Dame
36 lipa dnevno dovoljno je da nahrani jedno dijete u Africi.
I to su prilično zastrašujuće statistike, složit ćete se, iako nemaju veze s koronom. Zašto se te brojke ne vrte na malim ekranima iz dana u dan dok ne postignu odjek u javnosti? Zašto o tome nitko ne priča? Ljudi moji, je li netko od vas ikada bio gladan? Koliko? Sat, dva, pet sati? Cijeli dan? Kako ste se osjećali nakon nekoliko sati gladovanja? Tresle su vam se ruke od slabosti, bilo vam je muka, niste imali snage ni hodati, a kamo li nešto raditi. Kako li je negdje strašno bilo umirati od gladi. Strašno i sporo. Bolestan čovjek živi i nada se ozdravljenju. Na smrt gladan sanja zdjelicu hrane i nada se što bržem kraju.
Kad pitate svoje dijete što želi, odgovor je uvijek neka igračka. Možda bicikl. Ili odlazak na more. Kad pitate dijete u Africi što želi odgovor je: „Svaki dan nešto jesti i ići u školu.“
Kako je rat u Hrvatskoj i BiH promijenio svijet
Sa samo 36 lipa dnevno možete priuštiti gladnom djetetu jedan topli obrok na dan. Taj će obrok odrediti njegov život jer će ga potaknuti da ide u školu. Za djecu koja završe školu manja je mogućnost da će završiti na ulici baveći se kriminalom. Postoji niz provjerenih organizacija kojima možete iz udobnosti svoje fotelje uplatiti taj iznos koji, vjerujem, nećete ni osjetiti da vam nedostaje koliko god „loše“ i „teško“ živjeli.
Marijini obroci je globalni pokret koji se bori protiv gladi u svijetu. Pokrenuo ga je Škot Magnus MacFarlane-Barrow. Priča počinje poput bajke; jednoga dana pijući pivo sa svojim bratom Fergusom u njihovom omiljenom pubu čuli su vijesti o ratu u Hrvatskoj i BiH. Cijelu tu noć proveli su budni razgovarajući o tome kako bi mogli pomoći. Uz pomoć prijatelja, rođaka i susjeda prikupili su osnovne potrepštine poput odjeće, hrane, deka i lijekova, kupili rabljeni Land Rover, uzeli tjedan dana godišnjeg i krenuli put Međugorja. Vraćajući se kući u Argyll mislili su nastaviti sa svojim poslom u ribogojilištu, ali su donacije nastavile pristizati ispunivši kuću njihovih roditelja. Magnus je uzeo godinu dana neplaćenog godišnjeg odmora i prodao svoju kuću kako bi mogao voziti pomoć u Bosnu dok pristižu donacije. Donacije nikada nisu prestale pristizati pa se ni Magnus nije vratio na svoj stari posao. Danas Marijini obroci svakoga dana nahrane 1,6 milijuna gladne djece od čega je 30.000 djece dobilo svoj obrok zahvaljujući dobrim ljudima iz Hrvatske.
Ovo je odličan primjer što sve može učiniti jedna osoba. Odgovor je: promijeniti svijet! Jedna osoba može promijeniti svijet! Ponavljajte to iz dana u dan i sebi i svojoj djeci ako ih imate, neka budu svjesna svoje uloge i utjecaja koji imaju na kompletan poredak stvari. Neka znaju što sve jedan čovjek može. Da oni kao pojedinci mogu mijenjati tijekove stvari. Neka nove generacije ne odrastaju slijepe i gluhe za probleme svijeta. Za probleme drugog čovjeka. Glad u svijetu ide na dušu svima koji odvraćaju pogled i zatvaraju oči za tuđu nesreću. Zar je to današnji čovjek? Netko tko toliko strepi nad samim sobom dok je potpuno ravnodušan na patnju drugoga?
Sa 36 lipa dnevno spasite život
Za obnovu pariške crkve Notre-Dame nakon „stravičnog požara“ u kojem nitko nije poginuo u 5 dana je sakupljeno 880 milijuna eura tj. gotovo milijardu dolara. Donacije nisu tu stale. Što se dogodilo s našim prioritetima???
Ne morate nahraniti pola Afrike. Neka to bude jedno dijete. Još danas. Promijenite nečiji život danas. Jer ćete već sutra zaboraviti na to. Na vijestima neće biti niti riječi o tome.
132 kune godišnje.
12 kuna mjesečno.
36 lipa dnevno.
Toliko je potrebno da se nahrani dijete. Nahranite jedno dijete da s pravom možete reći: „I ja sudjelujem u rješavanju problema gladi u svijetu. Dajem svoj doprinos koji nije malen jer se ne pravim da ne postoji. Radi mene je jedno dijete danas sito.“
To nije mala stvar za onoga tko je zbog vas taj dan barem jednom napunio gladni trbuščić. Zbog vas. Za njega je to gesta dobrote i ljubavi nemjerljiva s bilo čim drugim. Za njega to čini razliku između života i smrti. Kad bi tako učinio svatko od nas, ni jedno dijete više nikad ne bi umrlo od gladi.
Kad bi glad bila zarazna
Zašto se javnost svakodnevno ne osvještava o problemu daleko većem od virusa protiv kojeg se cijeli svijet ujedinio u zajedničkoj borbi i potrazi za cjepivom kao svetim Gralom? Problemu gladi za koji ne postoji cjepivo, ali postoji rješenje.
Rješenje je u svima nama. Treba nam samo biti stalo. Godišnje se proizvede dovoljno hrane da se nahrani cijeli svijet, ali hrana se i dalje baca. Liderima svjetskih velesila ne pada na pamet da se bave time. Zašto??? Odgovor je brutalno jasan. Zato što glad nije zarazna. Koja šteta. Inače bi se cijeli svijet ujedinio kao sada i do sutra našao rješenje i za taj sramotni problem čovječanstva koji postoji oduvijek.
„Čak i u najmračnijim, najturobnijim situacijama ovi su mi ljudi iznova davali nadu i usadili mi duboku sigurnost u prirođenu dobrotu ljudi.”
Magnus MacFarlane-Barrow
Promijeniti svijet. Ja krećem danas. A vi?
https://www.marysmeals.hr/donirajte