Dva tjedna nakon razarajućeg potresa, u OŠ Mate Lovraka Petrinja, Područnoj školi Češko selo održana je zanimljiva radionica za roditelje i učenike. Kako navodi ravnateljica ove škole Ankica Krnjajić Magdić,mobilni psihološki tim trenutno se nalazi u Područnoj školi Češko selo te je pozdravio ideju da se djeci i roditeljima omogući susret prije početka nastave.
Dječak Tin (3 i pol godine) iz Petrinje liječniku je rekao: „Ništa ne znaš, imaš slamu u glavi“ što je dovelo do preokreta i pomoglo nam razumjeti da moramo učiti od djece kako vidjeti, čuti i dotaknuti jedni druge.
Tako je spontano došlo rješenje u obliku Đure Treskavice, medvjeda koji živi s nama, probudio se iz zimskog sna, povremeno se javi, zapleše, zagrmi, ponekad se sakrije u malom Đuri, a ponekad se preruši u velikog.
Ono što smo također uočili je da je statika obitelji narušena, bračni život se urušio, a stožerne obiteljske uloge su pomaknute. Iskustveno vidimo da se točka pucanja događa na usamljenom pojedincu koji je izuzet iz osjećaja pripadanja zajednici.
Pozvali smo djecu 3.razreda, učiteljicu i njihove roditelje na druženje, razgovor i podršku. Sve smo začinili sa malo igre, pjesme i kojom snježnom grudom, a njihova razmišljanja i opservacije roditelja o našem susretu donosimo u nastavku.
„Kako su nam djeca najveća briga, ali isto tako i roditelji jer se svatko od nas s ovim problem različito nosi, odlučili smo poduzeti prvi korak s ciljem što lakšeg, bržeg, na kvalitetan i stručni pristup rješavanju problema i suočavanju s istim. Tako je u zajedničkom razgovoru liječničkog tima, ravnateljice Ankice Krnjajić Magdić i mene, učiteljice 3.b, Ljiljane Sigur, dogovoreno održavanje radionice za djecu i roditelje. Na radionicu se u utorak, 12. siječnja odazvalo čak 8 učenika iz tog razreda, zajedno s roditeljima pa čak i mlađim sestrama i braćom. Uslijedilo je oduševljenje i sreća što smo se nakon dugo vremena vidjeli i sastali a pogotovo što su učenici vidjeli svoje prijatelje. Jako zgodno, uz prikladan i stručan pristup psihologa kroz tematsku priču, učenici, roditelji i učiteljica su iskazivali svoja osjećanja, emocije, zaključke, postavljali pitanja… Na kraju radionice učenici su se sa svojom učiteljicom i roditeljima zabavili onako kako je djeci najdraže, kroz veselje i pjesmu, izvodeći svoj „mali glazbeni krug“, vježbajući ritam i koordinaciju ali i za poticanje veselog raspoloženja. Svi već vidno bolje raspoloženi završili smo zajedničkim grudanjem roditelja i djece. Bilo je odlično, svi su bili jako zadovoljni iskazali su želju za sljedećom radionicom.“
Za vrijeme grudanja dogodio se potres, neki su zastali i rekli: „ Evo malog Đure“, nasmijali se i nastavili s igrom.
