Devetnica uoči svetkovine sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i župe sv. Kvirina, kojom će se vjernici u bazilici Sv. Kvirina u Sisku duhovno pripravljati za proslavu svoga zaštitnika, započela je u srijedu 26. svibnja misnim slavljem koje je predvodio biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik vlč. Robert Jakica i župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković.
Već tradicionalno, tom prigodom biskup je uručio „Odlikovanje sv. Kvirina”, znak priznanja u Sisačkoj biskupiji onima koji se posebno trude svjedočanstvom i primjerom živjeti svoju vjeru. Ovogodišnji dobitnici odlikovanja su s. Smilja Čirko i volonteri Caritasa za veliku žrtvu koju su podnijeli nakon teškog potresa koji je pogodio Biskupiju. Također, odlikovanje za svoj požrtvovan rad u prihvatu i njegovanju teških bolesnika u pandemiji koronavirusom primila je voditeljica Odjela za infektivne bolesti OB „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku dr. med. Tonka Jozić Novinc, te ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije dr. med. Inoslav Brkić za sve mjere koje su spasile mnoge živote. Ovim odlikovanjem odaje se priznanje i zahvalnost i zdravstvenim djelatnicima, liječnicima i medicinskim sestrama OB „Dr. Ivo Pedišić“ i Zavoda za javno zdravstvo.
Na početku homilije osvrnuvši se na pročitano Evanđelje biskup je podsjetio kako ono govori o Isusovu putu s učenicima u Jeruzalem gdje oni ne mogu vjerovati tome što on govori da ga čeka smrt, da će biti ubijen, ali da će treći dan uskrsnuti.
„Jedni su zaprepašteni, drugi prestrašeni. Ipak dvojica sinova Zebedejevih pitaju ga bi li oni mogli zauzeti u njegovu Kraljevstvu prva mjesta. Gospodin im odgovara da to nije njegova nego Očeva stvar. No, tu priliku koristi da ih pouči kako u njegovu Kraljevstvu neće biti odnosa vladanja i gospodovanja onih koji su gore i onih koji su dolje. Zapravo svi će biti uzdignuti i jednaki u nebeskom Kraljevstvu. Stoga se njegovi učenici trebaju truditi ne da gospodare nad drugima, nego da svima služe“, rekao je biskup te dodao kako je samo to ispravno: svima biti sluga, dapače rob. „Ne tražiti što pripada meni, ono što daje meni čast, što ugađa mojoj taštini i čini me većim negoli što jesam, nego kako ugoditi bližnjemu, kako njega učiniti većim, kako njemu pomoći – pa i pod cijenu trpljenja, a ako treba i vlastitog života! To je Isusov put, samo je to put spasenja, put kojim treba ići kršćanin. Naš Caritas Sisačke biskupije to je činio i čini, nakon razornog potresa u našoj biskupiji. Navest ću samo po koji primjer: kontejner-kućice dijelio je Caritas svima koji su imali za to uvjete, kako su se prijavili i kako su stizali kontejneri. I kad je nedavno Grad Sisak dijelio svoju pomoć stradalima, preskočio je one koji su u Caritasovim kontejnerima. A zanimljivo, u njima nisu samo katolici jer nam se došao požaliti jedan musliman koji nije dobio gradsku pomoć – samo zato što je u Caritasovu kontejneru. Misle naime oni da Crkva dijeli samo svojima, zato što to oni tako rade. A nije tako. Ili još jedan primjer. Došli neki iz jedne udruge u naš centar u hali ‘Uradi sam’, dok je tamo bilo naše Caritasovo skladište, i traže hranu i potrepštine koje bi oni odvezli na teren. Upitani, u koja bi mjesta odvezli tu pomoć, oni čitaju s popisa imena mjesta, na što im djelatnica Caritasa odgovara: mi smo već više puta sva ta mjesta obišli i odnijeli im pomoć. Dakle, isti princip: svaki pomaže samo svoje. Ali naš Caritas ne, on pomaže svima. I još jedan primjer: za pravoslavni Božić naš je Caritas obišao upravo sela s većinskim pravoslavnim življem i odnio darove, posebno djeci. Pitao sam ih zašto su to učinili? Odgovorili su mi: željeli smo ih razveseliti. Zar to nije lijepo? To nam služi na čast. Možemo reći da u tim primjerima slušamo našega Gospodina koji je rekao da među nama treba vladati duh služenja“.
U nastavku biskup je i odao priznanje 3500 volontera Caritasa Sisačke biskupije koji su danonoćno tri mjeseca raditi kako bi pomogli pogođenima potresom.
„Ukupno su ostvarili preko 12 tisuća volontiranja, što znači da su neki dolazili više puta, dapače, čak gotovo i svaki dan. Na čelu te vojske, osobito mladih, dragovoljnih karitativnih radnika stajala je kao general sestra Smilja Pera Čirko kojoj ništa nije promicalo i koja je uspješno koordinirala taj veliki posao. Dakako sve je bilo pod budnim okom gđe Kristine Radić, naše ravnateljice Caritasa Sisačke biskupije i njezinih suradnika u upravi. Ipak, volontere treba posebno nagraditi, odati im priznanje i odlikovati zbog velike žrtve koju su prinijeli. Oni su upravo postali to što Isus traži da budemo: sluge bližnjima. Htjeli su biti blizu svima koji trpe. I uspjeli su. Time su svima nama osvijetlili obraz, jer su predstavljali ono najbolje u našoj Biskupiji, a to su dobri ljudi, ljudi koji se žrtvuju za druge, koji ne misle na sebe nego dobro čine bližnjima. Zato im zahvaljujem i ja, kao Biskup, i u ime čitave Biskupije“.
Biskup se u ime Sisačke biskupije zahvalio i liječnicima koji su se borili i bore se za živote svih ljudi u ovoj teškoj pandemiji.
„Od prošlog Kvirinovog – ali i već prije od blagdana sv. Josipa 2020.pa do danas – traje borba s tzv. virusom Covid-19, kolokvijalno zvanim korona-virus. U našoj sisačkoj bolnici predvodnik te borbe je dr. med. Tonka Jozić Novinc, specijalist infektolog, voditeljica Odjela za infektivne bolesti OB dr. Ivo Pedišić u Sisku. Zajedno s timom liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja ona se uspješno bori i spasila je velik broj života naših ljudi. Posebno bih istaknuo kako su naši liječnici vrhunski humanisti jer ona, i većina njezinog tima, premda su katolici pomažu s jednakom i profesionalnom brigom i ljudskom empatijom svakog pacijenta, bez obzira na njegovu vjeru ili naciju. Njoj treba pribrojiti i dr. med. Inoslava Brkića, specijalistu epidemiologa, ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo SMŽ u Sisku, čijem stručnom vodstvu imamo zahvaliti za sve mjere koje su spasile mnoge živote i još uvijek se on, zajedno s timom u bolnicama, bori za svaki život bez obzira tko bio pacijent i odakle dolazio. Te vrhunske kvalitete naših liječnika plod su upravo njihove katoličke vjere kojoj su odani i koja ih vodi kroz život. I u profesionalnom liječničkom pozivu oni se vode Isusovom zapovijedi ljubavi te njega slijede u tome da je najveća ljubav u polaganju života za druge, tj. u žrtvovanju za bližnje. Oni to čine bez mrmljanja, dapače s ljubavlju i uvijek spremni na lijepi način i dobar pristup svakome koji je u potrebi“, rekao je biskup te poručio kako smo Bogu zahvalni na ovoj herojskoj ljubavi prema bližnjima. (SV)
