Hrvatski sabor kasno sinoć raspravljao je o izmjeni dva zakona kojima se planira izgradnja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u Hrvatskoj. Zastupnica Marijana Petir izrazila je neslaganje s takvim prijedlogom i predložila da se rješenje za zbrinjavanje radioaktivnog otpada traži u dijalogu sa Slovenijom.
Ona je rekla kako je Nuklearna elektrana Krško najveća investicija Republike Hrvatske izvan naših granica i da godišnje proizvede oko 6 milijardi kWh električne energije, od čega polovica ide Hrvatskoj. “Svaka peta žarulja u Hrvatskoj se napaja iz Nuklearne elektrane Krško. Zasigurno da taj podatak sam za sebe govori da je riječ o važnom izvoru električne energije za Hrvatsku s jedne strane ali i o velikoj odgovornosti koja iz tog vlasništva proizlazi za zbrinjavanje istrošenog nuklearnog goriva i nisko i srednjeradioaktivnog otpada”, rekla je Petir i dodala da je u tu svrhu HEP dužan uplaćivati na račun Fonda za financiranje razgradnje NEK iznos od 14,25 mil. eura godišnje, u protuvrijednosti u kunama, a ta izdvajanja teku od 2004. godine.
Ona je upozorila da unatoč razornom potresu koji je pogodio područje Banovine u Sisačko-moslavačkoj županiji, prema ovim prijedlozima zakona, državne institucije nastavljaju s planom izgradnje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, a koji bi prema svim dostupnim informacijama trebao biti u bivšem vojnom skladištu Čerkezovac u Općini Dvor na Trgovskoj gori, tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom.
“Smatram da Hrvatska ne treba graditi odlagalište nuklearnog otpada na što sam već više puta upozorila i za to sam dala valjane argumente. Stava sam da u dijalogu sa Slovenijom treba tražiti rješenja za odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada koji će nastati kao posljedica prestanka rada NE Krško, tim više što direktiva Europske unije ne obvezuje države članice da radioaktivni otpad za koji su odgovorne zbrinu isključivo na svom teritoriju, već se ostavlja mogućnost dogovora i postizanja adekvatnih rješenja s drugim državama, posebice kada je riječ o zajedničkoj investiciji, kao što je to slučaj s NE Krško. Ukoliko bi se takav dogovor postigao, vjerujem da ne bi bilo zapreke da se na istom odlagalištu zbrine i RAO koji nastaje u Hrvatskoj u medicini i različitim istraživanjima, a koji je danas smješten na Institutu Ruđer Bošković”, rekla je Petir.
Ona je upozorila da je javnost s pravom uznemirena zbog toga što nedostaje pravih informacija i što se cijeli postupak odabira lokacije, u vrijeme nekih bivših Vlada, odvijao potpuno netransparentno bez uključivanja lokalnog stanovništva i terenskih istraživanja.
Dodatnu zabrinutost izazvala je i vijest objavljena u medijima ovih dana kako je Hrvatska s još 9 zemalja članica EU-a potpisala inicijativu za jače okretanje EU-a nuklearnoj energiji navodeći da je razlog tome učinkoviti način borbe protiv klimatskih promjena i za dekarbonizaciju gospodarstva. “Ako se dobro sjećam, u Strategiji energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu mi svoje karte nismo stavili na nuklearnu energiju već smo predvidjeli znatno veći udio proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, veću energetsku učinkovitost i smanjenje emisije stakleničkih plinova”, rekla je Petir. U razdoblju do 2030. planirano je povećanje udjela obnovljivih izvora u odnosu na potrošnju na barem 32% s potencijalnim povećanjem do 36,4%, dok bi do 2050. taj udjel trebao iznositi 65%.
HEP je objavio da do 2030. godine planira povećati udjel obnovljivih izvora energije s 35 na više od 50 posto i to povećanjem snage i proizvodnje postojećih hidroelektrana, izgradnjom novih hidroelektrana te ulaganjima u vjetroelektrane, sunčane elektrane i ostale obnovljive izvore energije.
“Ne znam što se dogodilo da smo se odjednom preko noći okrenuli nuklearnoj energiji koja sa sobom nosi i sigurnosne rizike ali i zbrinjavanje radioaktivnog otpada, no ozbiljno izražavam rezervu prema takvom opredjeljenju kao i ovim prijedlozima zakona”, zaključila je Petir.
