Na temelju Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, Ministarstvo kulture i medija izradilo je Program cjelovite obnove kulturno-povijesne cjeline Grada Siska nakon potresa 2020. godine.
Važnost obnove i oporavka Siska i Banovine sagledava se u kontekstu geografskog, povijesnog i kulturološkog značenja područja kao dijela središnje Hrvatske na spoju Panonske te Gorske i Primorske regije. Ovim programom definira se konzervatorski pristup očuvanju i obnovi povijesne urbane strukture Siska i njegovih identitetskih vrijednosti na razini pojedinačnih zgrada (pojedinačna kulturna dobra i zgrade unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline Siska), kao i prostorno-planskoj razini u obliku načelnih konzervatorskih smjernica za dokumente prostornog planiranja.
Program cjelovite obnove kulturno povijesne cjeline Siska organizacijski će se provoditi u suradnji Ministarstva kulture i medija s gradom Siskom i Sisačko-moslavačkom županijom, drugim tijelima koji sudjeluju u provedbi postupka obnove te vlasnicima građevina.
Prioriteti se temelje na vrednovanju graditeljske baštine bez obzira na vlasništvo i namjenu zgrada, imajući u vidu trenutnu ekonomsku i demografsku strukturu grada.
Provedbom kvalitetne obnove povijesne urbane strukture kao osnove urbanog identiteta koja podrazumijeva kulturološke, tehničke i funkcionalne aspekte, osigurat će se optimalni uvjeti i standardi za sigurno stanovanje i obavljanje različitih poslovnih, društvenih i drugih djelatnosti u gradskoj jezgri.
Program cjelovite obnove temelji se na do sada provedenim aktivnostima Ministarstva kulture i medija od popisa šteta i provedenih mjera zaštite do utvrđivanju modela obnove pojedinačno zaštićenih zgrada i povijesnih zgrada unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline na temelju njihovog vrednovanja i stanja nakon potresa.
Cilj je u što kraćem roku početi obnovu najužeg centra grada i najvrjednijih povijesnih građevina što uključuje 22 pojedinačno zaštićena nepokretna kulturna dobra u gradu Sisku te visoko vrednovane zgrade unutar povijesne urbane cjeline koje predstavljaju identitetsku vrijednost grada.
Konzervatorskim programom obnove primarno se obrađuje područje povijesne urbane cjeline grada Siska koja je zbog svojih urbanističkih, arhitektonskih, estetskih, arheoloških i povijesnih vrijednosti, odnosno značajnih identitetskih i ambijentalnih vrijednosti i obilježja zaštićena kao spomenik kulture 1969. godine. U postupku revizije provedene 2007. godine, kulturno-povijesna cjelina Siska upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-3410.
Specifičnost Siska je njegova slojevitost, kontinuitet života od prapovijesti, antičkog razdoblja pa sve do danas. Arheološki sloj predstavlja dodatnu vrijednost kulturno-povijesnoj cjelini koja se u većoj mjeri preklapa s Arheološkom zonom Segestica – Siscia koja je upisana u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-2767. U kontekstu obnove nakon potresa sagledavanje te slojevitosti iznimno je važno. Istražni radovi stanja tla uključuju spoznaje o slojevima i strukturama antičkog grada koje se nalaze ispod današnjeg grada.
Obnova zaštićene povijesne urbane cjeline grada Siska kao i grada u cjelini, unatoč teškim posljedicama potresa može planiranjem i participativnim pristupom omogućiti očuvanje ali i revitalizaciju, imajući u vidu urbane funkcije i potencijal Siska kao županijskog središta. Pri tome je važno, pored očuvanja, obnove i rehabilitacije pojedinih povijesnih urbanih vrijednosti sagledati i mogućnosti urbane preobrazbe dijelova urbane strukture unutar užeg područja grada koja kroz povijesni razvoj nije dosegla odgovarajuću kvalitetu ili je zapuštena i degradirana.
Prioritet urbane obnove predstavlja obnova pojedinačnih zgrada prema kriterijima njihovog vrednovanja i značenja, stanja nakon potresa te mogućnosti uspostave postojeće ili nove namjene.
Ključna pretpostavka za očuvanje i uspješnu obnovu graditeljske baštine nakon potresa je pravodobno, interdisciplinarno i usklađeno djelovanje.
Imajući u vidu razmjere razaranja od potresa te potrebu brzog reagiranja nakon katastrofe i određivanja glavnih smjernica obnove i oporavka u području graditeljske baštine, bilo je nužno utvrditi sustavan konzervatorski pristup u cilju održivog očuvanja i rehabilitacije povijesnih graditeljskih struktura odnosno povijesnih urbanih i ruralnih cjelina. U tom smislu, a nastavno na Zakon o obnovi predloženi su osnovni modeli pristupa i tretmana oštećenih građevina, s obzirom na stupanj oštećenja i njihovo vrednovanje.
