Svetkovina sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i grada Siska, proslavljena je u subotu 4. lipnja u gradu Sisku i istoimenoj sisačkoj župi. Svečano misno slavlje u bazilici Sv. Kvirina predvodio je apostolski nuncij u RH Giorgio Linguau zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, zagrebačkim pomoćnim biskupima Mijom Gorskim i Ivanom Šaškom, rektorom bazilike preč. Robertom Jakicom, generalnim tajnikom HBK dr. Krunoslavom Novakom i šezdesetak svećenika. Ovim slavljem ujedno je proslavljeno i 20 godina od izgradnje i posvete ove bazilike.
Misnom slavlju prethodila je svečana procesija od mjesta srušene kapele sv. Kvirina, ulicama grada do bazilike, a u kojoj su sudjelovali brojni vjernici kao i predstavnici civilnih i crkvenih udruga i zajednica. Slavlju su prisustvovali i predstavnici županijskih, gradskih i općinskih vlasti s područja biskupije.
Na početku sve okupljene, a posebno nuncija pozdravio je biskup Košić. „Radujemo se što ste s nama u ime Prvosvećenika Svetog Oca pape Franje, kojega predstavljate u našoj Domovini. Vaša nazočnost nas posebno živo povezuje s Petrom naših dana. Svetog Petra na čelo svoje Crkve postavio je sam Gospodin Isus i njegova je uloga da utvrđuje braću u vjeri, da predsjeda zajednicom ljubavi. Mi mu izražavamo svoju odanost i molimo Vas da mu prenesete naše molitve i blizinu moleći i da se zauzmete da našeg blaženog Alojzija Stepinca što prije proglasi svetim. Naime, uz svetog Kvirina kojeg danas slavimo a koji je naš zaštitnik Biskupije, ovog grada i ove župe, mi smo izabrali na sjednici Biskupijskog pastoralnog vijeća prije dvije godine bl. Alojzija za našeg suzaštitnika. On je obilazio ove naše župe, a za vrijeme Drugog svjetskog rata zaslužan je za zbrinjavanje i spašavanje tisuće djece siročadi, i to najviše srpske kozaračke djece. Takvi primjeri ljubavi prema bližnjima su rijetki i zato ga volimo kao osobiti znak Kristove prisutnosti među nama“, poručio je biskup Košić nakon čega je nunciju darovao kip sv. Kvirina, rad akad. Kipara Tomislava Kršnjavija.
Svoju homiliju nuncij Linguau započeo je riječima Kardinala Franje Kuharića, a koje je on izgovorio u svojoj dobrodošlici svetom papi Ivanu Pavlu II. kada je 11. rujna 1994. godine prvi put posjetio Republiku Hrvatsku, a koje govore o zagrebačkoj nadbiskupiji kao nasljednici biskupije iz rimskog vremena kojoj je središte bio Sisak. „Kardinal je podsjetio da se ovdje, u ovoj pokrajini, nalaze korijeni kršćanske vjere, korijeni natopljeni prolivenom krvlju brojnih mučenika, poput prvoga sisačkog biskupa, na prostoru koji je već u trećem stoljeću postao središte biskupije. Kao i u drugim dijelovima Rimskoga Carstva, i ovdje su započeli progoni kršćana, koji su u doba Dioklecijana postali sve okrutniji, osobito od 303. godine nadalje. Na cijelome ovom području Sisačka biskupija bila je jedina biskupija i pripadala je Srijemskoj metropoliji (Syrmium). Nakon što su sredinom 5. stoljeća Goti i Huni razorili Syrmium, Sisačka je biskupija potpala pod Solinsku metropoliju, a nakon što su sredinom sedmog stoljeća Avari razorili sam grad Sisak (Siscia), biskupija je ostala bez biskupa“.
Propovjednik je podsjetio i kako je Sveta Stolica tek 1999. godine, kao što je to uobičajeno za drevne biskupije koje su iz različitih razloga nestale, povjerava Sisak kao naslovnu biskupiju jednom nunciju, Hrvatu Nikoli Eteroviću, koji je bio imenovan apostolskim nuncijem u Ukrajini. „Kao punopravna biskupija ponovno će biti uspostavljena 2009. godine. Ovo je vrlo rijedak slučaj da naslovna biskupija ponovno postaje rezidencijalna biskupija. Sveti Otac Benedikt XVI. poslat će ovamo biskupa Vladu Košića sa zadaćom da preustroji strukture biskupije i oživi vjeru koja se zapravo nikada nije ni ugasila, čak ni u teškim vremenima turske okupacije ili komunističkog režima“, istaknuo je nuncij.
Govoreći o sv. Kvirinu, nuncij je izrazio radost što danas može slaviti ovoga tako dragog i štovanog sveca, u ovoj krasnoj bazilici koja ove godine slavi dvadesetu obljetnicu svoje posvete. „Iz spisa o mučeništvu i smrti svetoga Kvirina – nastalih već početkom četvrtog stoljeća – znamo da je on zasigurno pogubljen 4. lipnja, no ne zna se točna godina, negdje između 303. i 305. godine.
Priča se da je, kada je doznao da ga traže rimske vlasti, pobjegao – kako i sam to ističe: nadahnut Evanđeljem koje kaže: Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi (Mt 10,23). Međutim, uhvaćen je tijekom bijega i doveden pred pokrajinskog upravitelja Maksima koji ga je dao mučiti, a zatim ga je poslao svom nadređenom, upravitelju Sabarije, u današnjoj Mađarskoj, koji ga je osudio na smrt jer je biskup Kvirin (iako je bio svjestan da se cijena ovoga hrabrog odbijanja mora platiti životom) odbio prinijeti žrtvu rimskim bogovima. Kvirin je potom s mlinskim kamenom vezanim oko vrata bačen s mosta u rijeku Sibaris (Arrabon – današnja Raba). Na mučeništvo sisačkog biskupa Kvirina podsjećaju i sveti Jeronim u 4. stoljeću i pisac Venancije Fortunat u 6. stoljeću.
Nakon njegove smrti, Kvirinovo tijelo je izvučeno iz rijeke i pokopano negdje u blizini. Kasnije, nakon raznih lutanja i premještanja, stiglo je u Rim i pokopano je u bazilici svetog Sebastijana da bi potom bilo prenijeto u crkvu Svete Marije u Trastevereu (preko Tibera), gdje i danas ispod glavnog oltara počivaju njegove kosti“.
Na kraju zaključio je kako nam sveti Kvirin nakon toliko godina nastavlja govoriti svjedočanstvom koje nam je ostavio, svojim hrabrim i dosljednim primjerom. „I danas nam po njemu progovara Očev Duh.
Gdje je pronašao snagu za takvu dosljednost? Gdje je pronašao hrabrost da se odrekne čak i vlastitog života? Sposobnost da ustraje sve do kraja? U vjeri. U vjeri u Krista koji je umro i uskrsnuo. Bio je spreman odreći se vlastitog života, samo zato što je vjerovao u jedan drugi život, u kojem će biti zajedno s Onime koji je naviještao i nakon uskrsnuća od mrtvih. Uostalom, vjera je poput oklade: oklade na Krista Uskrsnuloga! Mučenici su oni koji se klade na sve, ulažu i svoj život.
Ako su se mučenici kladili na to da je Isus uskrsnuo i mi to možemo učiniti. Doživjet ćemo istinsku slobodu jer Njegova riječ nikada ne može biti okovana“, ustvrdio je još nuncij.
Nakon popričesne molitve, gostu se na dolasku zahvalio i rektor Jakica. On se posebno osvrnuo i na proslavu 20. obljetnice od posvete bazilike te je zahvalio župnicima koji su služili ovdje. To su graditelj bazilike mons. Ivan Hren, preč. Dragutin Toplak i mons. Zdravko Novak koji su tijekom godina darovali ovoj župi svoje znanje, sposobnost i vjeru kako bi ova zajednica zaživjela. Na kraju u ime župe rektor je darovao nunciju sliku bazilike rad akad. slikara Ivice Marekovića.
Slavlje su animirali Zbor bazilike i Biskupijski zbor pod vodstvom prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju Katarine Mandić. Proslavi je prethodila devetnica kojom su se Siščani i hodočasnici u bazilici duhovno pripravljali za proslavu svoga zaštitnika. (SV)
