Misu zadušnicu povodom 32. godišnjice mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara, župnika sisačke župe Pohoda BDM, predvodio je u srijedu, 9. studenog u crkvi sv. Marije Kraljice Mira u Sisku, biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su biskupski vikar mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, župnik iz Prelošćice vlč. Ivan Ćorić, župnik iz Viduševca vlč. Nikola Majcen, domaći župnik vlč. Ivan Faletar, župni vikar Darijo Stanković i vlč. Branko Picek.
Na počeku biskupa i sve okupljene te posebno obitelj i prijatelje pokojnog Grahovara pozdravio je župnik Faletar.
U homiliji biskup je podsjeti pod kojim je okolnostima, brutalnim višestrukim probadanjem noža, ubijen vlč. Grahovar.
„Bio je to krvavi pir koji je započeo u našoj Domovini, ples smrti i nepravde. U očitoj borbi na život i smrt taj je dan, prije točno 32 godine, pobjedu odnijela smrt. Ipak naš dobri župnik Tonči nije otišao kao onaj koji je zbrisan s lica zemlje, kako je to očito ubojica htio, on je otišao ostavivši duboki trag dobrote i svjedočanstvo velike kršćanske ljubavi. Mi ga pamtimo i danas se spominjemo njegova lika, njegova djela i njegove žrtve“.
Biskup je istaknuo i kako se danas u Crkvi slavi Posveta Lateranske bazilike te se na taj način ne samo sjećamo veličanstvene rimske crkve, koja je kao katedrala oduvijek pripadala rimskom biskupu papi, nego i samog pape te se s posebnim osjećajima molimo za onoga koji u ljubavi predsjeda Crkvom.
„To je danas papa Franjo koji je u našim mislima i molitvama. Lateranska bazilika njegova je katedrala, on tu ima katedru s koje poučava Crkvu i svijet. Nekima se ne sviđa što je on posjetio tolike zemlje gdje su i kršćani i katolici manjina – kao prošli tjedan Bahrein, ali Papa to čini kao pontifex tj. graditelj mostova, pomiritelj, onaj koji je donositelj mira. Mir je doista ugrožen. Ne samo u Ukrajini, gdje je to vidljivo gotovo čitave ove godine, nego i u srcima ljudi koji još nisu upoznali ljepotu života s Bogom, koji nas poziva na poštovanje svakog čovjeka. Naš dobri čovjek – župnik Tonči bio je također graditelj mira. Njegovao je dobre odnose i s pravoslavnima i s muslimanima i s nevjernicima u našem gradu Sisku. Neki su to možda smatrali naivnošću, ali on je to činio iskreno vjerujući da su svi ljudi u biti dobri i da svaka vjera nosi u sebi sjemenke božanske objave i dobrote. I zato se družio sa svima, prijateljevao sa svima gledajući prije svega u svakome dijete Božje, stvorenje koje ima pravo na ljudsko dostojanstvo ma odakle god bio“, poručio je propovjednik te dodao kako je pokojnik sve gledao očima dobrote, ali njega nisu drugi tako gledali, već su ga promatrali kao smetnju i željeli ga ukloniti da bi tako pokušali zastrašiti one koje je on predstavljao, a to su katolici u ovom gradu i u našoj Domovini.
Govoreći o pročitanoj Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 3, 9c-11.16-17) koja govori kako je svaki kršćanin Božji hram, a temelj mu je sam Krist, ustvrdio je kako ove Apostolove riječi djeluju kao prijetnja: ne dirajte kršćanina, jer ako tko njega upropasti, Bog će mu uzvratiti. „Nije li tako i s ubojicama župnika Antuna Grahovara? Oni su dirnuli u njega, ubili ga, radovali se što su ga upropastili, ali Bog je upropastio njih, nije im dao mira, ali ne samo da je taj prvi počinitelj, ubojica, uhvaćen, osuđen i trpio kaznu u zatvoru, nego i njegovi su nalogodavci izgubili rat, doživjeli poraz i ideali za koje je živio i umro dobri župnik Tonči nisu izbrisani, dapače živi su kao što i on živi u Bogu“.
Na kraju homilije biskup je priopćio kako je odlučio pokrenuti kauzu za proglašenje blaženima i svetima 25 naših svećenika mučenika, među kojima je i Antun Grahovar.
„Od 1935. godine kad je u Glini ubijen Janko Vedrina pa do 1990., kad je u Sisku ubijen Antun Grahovar. U tih 55 godina stradala su 25 svećenika i 1 bogoslov, i to samo zato jer su bili katolički svećenici i bogoslov. Odium fidei – mržnja na vjeru dovoljan je razlog da se takve mučenike proglasi blaženima i svetima. Nadamo se da će taj proces napredovati, kao što napreduje i proces za beatifikaciju brata Bonifacija Ivana Pavletića koji je umro prije točno 125 godina, i to iz ljubavi prema bližnjima, od bolesti koju je dobio jer se zarazio dvoreći bolesnike u Rimu. Od naših svećenika mučenika dva su ubijena od četnika, dva od ustaša i ostali, njih 21 od partizana. Neki stalno ponavljaju kako je taj njihov rat i njihova vlast bila narodna i kako je narod bio zadovoljan, no kad se pogleda koliko su svećenika pobili, tad se prisjećamo rečenice bl. Alojzija Stepinca s montiranog suda, koju je uputio vlastima i sucima: Pobili ste previše svećenika, narod vam to nikada neće zaboraviti. Ali krv mučenika oduvijek je bila sjeme kršćanstva. To znači da je progon i ubijanje kršćana, od našeg svetog Kvirina na dalje do Antuna Grahovara, rađao poput sjemena još više kršćana. Jer to je najveće svjedočanstvo koje privlači: kad drugi vide koliko je Krist značio mučenicima, naime da su se radije odrekli svojega života nego njega, tada i sami zažele biti dionici te milosti i prihvaćaju vjeru u Krista. Neka i nama naš svećenik mučenik Antun, koji je ubijen prije 32 godine, bude nadahnuće ustrajnosti u vjeri, žrtve za Krista i primjer hrabroga pastira koji se ne boji dati i život svoj za svoje ovce.
Nakon popričesne molitve biskup je objavio i kako je vlč. Ivana Ćorića imenovao postulatorom za proglašenje svetim i blaženim 25 svećenika mučenika. (SV)
