Misno slavlje u spomen na 445. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko, te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine, održano je u nedjelju 15. siječnja u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem te više svećenika.
Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i predstavnici državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, članovi Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i raznih povijesnih udruga.
Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić istaknuvši kako se danas ovim slavljem spominjemo ljudi koji su položili živote za obranu naše domovine. „Neka ovo spomen slavlje i sveta misa bude srdačna zahvala i molitva Bogu za sve poginule i stradale u našim ratovima i obrani za Domovinu koju svi trebamo graditi da bude sretnija i bolja“.
U homiliji biskup Ćurić je progovorio o životnoj važnosti i snazi zajedništva.
„Zajedništva nam nisu tek na pomoć, neki usputni dodatak našem životu, nego se u njima ostvarujemo, i to svakoga časa, od početka našeg postojanja. Ona nas izgrađuju, osvjetljuju naše ljudsko dostojanstvo. Zato pred svakim čovjekom stoji neupitan poziv: biti brižan oko zajedništva, otvarati mu se; koliko je moguće više truditi se i nikad ne lomiti zajedništva. Valja nam, braćo i sestre, u sebi trajno otkrivati volju za zajedništvom, i to na svim razinama i u svim životnim prilikama. I nikada ne posustati čeznuti za zajedništvom. A zajedništva imaju jednu dragocjenu zakonitost i logiku: svaka je osoba neponovljiva i jednako važna, nitko nije tek statistički broj, svaka je osoba po zajedništvu pozvana biti primatelj i darovatelj dobrote i ljubavi“.
U nastavku rekao je da smo danas sabrani u Dan Gospodnji, na ovoj nedjeljnoj euharistijski, došli, ponajprije rasvijetliti se u doživljaju i razumijevanju iskustva naše vjere te prepoznati kakvo nam to svjetlo i snagu daje zajedništvo s Bogom.
„Riječ je o onom nutarnjem, najdubljem i najintimnijem zajedništvu koje pogađa stvarnost moga života, rasvjetljuje moje korake; ugrađuje se kao ona najdublja i najpotpunija istina u moje razumijevanje života, svijeta oko mene, ljudi s kojima živim, povijesti, ljudskih nadanja i budućnosti, ali i zastranjenja i grijeha, Na tom je tragu i ono duboko životno iskustvo vjere o kojem nam svjedoči veliki pastir i naučitelj Crkve, sv. Augustin, kad nam veli da se Boga pronalazi i osjeća u najdubljoj nutrini vlastitoga bića, u najintimnijem dijelu mene samoga. I zato je – svjedoči Augustin, nemirno moje srce dok se ne smiri u Bogu. Zapravo – dok ne susretne Boga, ali ne negdje daleko, ne negdje sa strane, već u dubini svog vlastitog života; u onoj nutarnjoj, duhovnoj jezgri, iz koje se napaja i rasvjetljuje svaka naša misao, sve naše riječi i djela“, ustvrdio je biskup te dodao kako nam je to zajedništvo rasvijetlio u Isusu Kristu utjelovljeni Bog.
Progovorivši o zajedništvu hrvatskog naroda biskup Ćurić za primjer je dao žrtvu i ljubav branitelja Gvozdanskog.
„Spominjemo se događaja koji pripada već davnoj povijesti, kad su se malobrojni branitelji uspijevali dugo opirati nadiranju tadašnjeg Otomanskoga carstva i kad su 13. siječnja 1578. na kraju skončali od gladi, studeni i dugotrajne borbe. I tadašnje neprijatelje zadivila je njihova hrabrost i ustrajnost. Imamo razloga i ove godine, o 445. obljetnici tih događaja, vidjeti ih i ugraditi u još jedno vrijedno zajedništvo koje nam je darovano i na koje smo pozvani u krilu svog hrvatskoga naroda. Danas to činimo spominjući se međunarodnog priznanja suvremene Hrvatske, 15. siječnja 1992. godine. I tada je, znači ne tako davno, preko našega naroda prelazio težak kotač povijesti, kako je to izrekao sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. Toliko nam događaja, stradanja i žrtava, ali i hrabrosti i ustrajnosti, i iznimno mnogo zanosa i ljubavi govori kako je i danas vrijedno izgrađivati i živjeti zajedništvo u krilu svoga naroda“, zaključio je biskup.
Nakon mise slijedio je mimohod u čast hrvatskim junacima Gvozdanskog sve do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga. (SV)
