U sklopu EU projekta ‘Knjiga na kotačima’ u Hrvatskoj Kostajnici je održana dvodnevna književna manifestacija ‘Dani hrvatske knjige’.
Svoja autorska djela predstavilo je troje pisaca: Miroslav Kirin, Mišel Barović i Kristian Novak.
Miroslav Kirin govorio je o svojoj knjizi „Babanija“ i „Banijska književna antologija“, uz pomoć moderatorice Marije Krupić, dok su svoje romane „Daleka brda bez boje“ i „Obješeni“, „Črna mati zemla“ i „Ciganin, ali najljepši“, predstavili autori Mišel Barović i Kristian Novak, zajedno s moderatoricom Majom Jurenić.
Kratki roman Daleka brda bez boje prvijenac je i stilsko remek-djelo mladoga autora Mišela Barovića. Kroz nelinearan tok radnje koji se provlači kroz prostor između zamišljaja, fikcije i jave, Barović oslikava provincijske pejsaže u impresionističkom ključu. Roman odlikuje pomno razrađen stil s mnoštvom iznimnih opisa i stilskih fragmenata prožetih intenzivnom sinestezijom, koja nas može podsjetiti na omamljenost sličnu polusnu. Zbog stila romana i zbog snažnih poetskih trenutaka u djelu, nameće se usporedba s poetskom prozom. U putovanju kroz mentalnu mapu sjećanja nižu se tematski kompleksi poput ranog djetinjstva, formativnih odnosa i događaja, te zatvaranja u sebe i samonametnutog isposništva, pri čemu je glavni fokus na rekonstrukciji spona s izgubljenim i u sadašnjosti nedohvatljivim – nekadašnjim odnosom s djevojkom najboljeg prijatelja i samoubojstvom koje nikad nije potpuno razjašnjeno, barem u mislima glavnog junaka. Roman će oduševiti sve ljubitelje atmosferičnosti i one koji vole da ih tekst ponese u maglovite predjele zamišljaja između racionalnog i iracionalnog, uz prelaženje mostova između tekstova, medija i čula. U samoj osnovi djela nalazi se i snažan metatekstualni element pa tako neki od najvećih tekstova dvadesetog stoljeća proviruju kroz nenametljive parafraze i citate, što će posebno odgovarati uvježbanom oku iskusnih čitatelja.
Babanija Miroslava Kirina nešto je što se otima povijesno-političkoj kategorizaciji, to je neposlušno čeljade na razmeđi između autofikcije i fikcije. Babanija je mjesto goleme slobode jer ne priznaje trenutno važeće zakone. Da bi Babanija mogla postojati treba se katkad lišiti i korektnosti. Babanija je zemlja koja se nadahnjuje stvarnim geografskim kategorijama i stvarnim ljudima, ali ni u koga nema dovoljno povjerenja pa stvara sve iznova, čak i djetinjstvo svojih žitelja. Babanija je svijet, ime koje odvlači od poznatog k nepoznatom – ispisanom sasvim poznatim, katkad zazorno bliskim ljudima, prostorima, razgovorima. U Babaniji je moguća Banija, ali je ona istodobno i prilično nemoguća. Nestvarna, izmišljena, izmaštana, a zatim opet tako gorko stvarna, krhka sa svojom nesrećom, protresena galgenhumorom. Banija je pak sad već mitska mikrozemlja. Svojevrsno međuzemlje. Zemlja koju se svako malo nužno mora reimaginirati. A najvažnije – zemlja beskrajnog djetinjstva. Svatko ima pravo da ovaj kraj nazove onako kako osjeća da je najbolje.
Kristian Novak autor je tri romana Obješeni, Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši, od kojih su posljednja dva postigla veliki nacionalni uspjeh. Novak piše o onome što i sam poznaje, aktualizira svoj međimurski kraj, svoj zavičaj, te daje realan pogled u kajkavsko društvo i suživot s Romima, bez uljepšavanja. Istodobno nevjerojatno spretno upliće obične ljudske sudbine, ponekad potresne, no uvijek humane. Spretno kombinira pripovjedačke tehnike, kajkavštinu i hrvatski standardni jezik. Iza njegovih romana stoje godine istraživanja jer čitateljima želi pružiti ono najbolje što im može dati u danom trenutku, a uspjeh koji je postigao govori o tome da je upravo to pravi recept.
Uz predstavljanje trojice autora i njihovih vrhunskih djela, posjetiteljima u Gradskoj knjižnici i čitaonici Milivoja Cvetnića, o povijesti knjige i hrvatskim književnim djelima koja su utjecala na tijek povijesti predavala je hrvatska spisateljica Mihaela Žugec Saračević.
