Predavanje „Konstrukcijska obnova crkvi Sisačke biskupije nakon potresa“ održao je u četvrtak 19. listopada u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu dipl. inženjer građevine Juraj Pojatina.
Na početku predstavljajući se publici Pojatina je rekao kao je potresno inženjerstvo primarni dio njegova rada te kako konstrukcijska obnova iz naslova predavanja znači obnovu i sanaciju strukture koja nosi cijelu građevinu, a koja je u ovom slučaju stradala za vrijeme potresa. „Ne postoje dva ista slučaja. Svaka crkva, svaka građevina je posebna na svoj način i zahtjeva aktivno promišljanje i pronalaženje tehničkih rješenja“.
U nastavku Pojatina je predstavio pristup konstrukcijskoj obnovi crkvi kroz nekoliko tematskih cjelina. Podsjetio je na teška oštećenja sakralnih građevina nakon petrinjskog potresa te prikazao zakonsku i tehničku regulativu obnove. Zatim je kroz brojne fotografije i ilustracije progovorio i o anamnezi odnosno dokumentiranju postojećeg stanja i istraživanju građevine, dijagnozi tj. ocjeni stanja građevinske konstrukcije i na kraju je predstavio i terapiju tj. tehničko rješenje popravka i pojačanja.
„Na rješenju obnove statičari nikada ne rade sami već je to vrlo širok tim, od više desetina raznih eksperata, arheologa, arhitekata, konzervatora, restauratora, povjesničara umjetnosti i brojnih drugih. Svi oni moraju biti prisutni i zajednički surađivati na svakoj od ovih crkvi kako bi se pronašlo optimalno rješenje u zaštiti i očuvanju baštine za buduće naraštaje“, rekao je predavač istaknuvši upravo reverzibilnost svih procesa kao jedan od temelja razmišljanja u zaštiti kako bi buduća pokoljenja mogla nekim novim materijalima i procesima još bolje zaštiti kulturnu baštinu.
Ustvrdio je i kako kao država i stručna zajednica imamo određeno iskustvo obnove od potresa, međutim ono što se dogodilo u Sisku i Zagrebu po zadatku koji stavlja pred struku je jedinstven slučaj.
„Zadnji potres u ovom kontinentalnom području se dogodio na prijelazu s devetnaestog u dvadeseto stoljeće tako da je obnova ove tipologije izgradnje, materijala i statičkih sustava nešto što nije rađeno u kontinentalnoj Hrvatskoj. Jako je nezahvalno pričati o propustima starih graditelja iako se i u našoj regulativi to naziva izvorni nedostaci, ali zapravo oni koji su gradili crkve bili su jedinstveni majstori s unikatnim rješenjima koja su slobodno možemo reći dio tehničke kulture RH. Ono što mi možemo je unaprijediti ta stara rješenja za buduće seizmičke podražaje koji u to doba nisu bili poznati i karakteristični za ovo područje tradicionalnog tipa gradnje srednjoeuropskih, austrougarskih i njemačkih škola. Ta geografska područja ne znaju za potres i samim time nemaju u sebi i u svojim zanatskim detaljima ugrađene seizmičke otporne sustave koji su potrebne za naše podneblje“.
Govoreći o obnovi katedrale u Sisku rekao je kako je to nevjerojatno složen proces.
„Ako samo krenemo od tla imamo istovremeno sudar arheologije i geotehnike. Konkretno, stari zvonik bili smo primorani razgraditi zbog slamanja tla koje se dogodilo pod njegovom velikom težinom te se on nagnuo i pravo je čudo da se nije srušio. O složenosti geomehanike govori i podatak kako se na prvih šest, a na nekim dijelovima i više metara dubine ispod katedrale, nalazi puno arheoloških slojeva. Upravo zato temeljna ploča novog zvonika nalazi se na tri metra dubine, a na nju je oslonjen sustav pilota dubokih 22 metra. S druge strane imamo tik uz zvonik arheološka iskapanja koja su naišla na nevjerojatna nova otkrića, a koja želimo u konačnici prezentirati javnosti. Sve to uklopiti u jednu cjelovitu priču s mog aspekta je doista izazovno“, zaključi je na kraju Pojatina. (SV)
