Na dan 22. veljače slavimo Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Hrvatska glagoljica povijesno je hrvatsko pismo, jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta i višestoljetne uljudbe, na temelju kojega smo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu.
Proglašenje tog dana inicirao je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je 22. veljače odabrao kao spomen na dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – „Misal po zakonu rimskoga dvora”, a Hrvatski je sabor prošle godine donio odluku o proglašenju toga spomendana.
Svojom inicijativom Institut je želio skrenuti pozornost javnosti i svih govornika hrvatskoga jezika na važnost promicanja vrijednosti i ljepota hrvatskog glagoljičnoga pisma te omogućiti glagoljici da jedan dan u godini bude upravo njezin spomendan.
Ravnatej POU Novska Miroslav Perošević, dipl.oec. najavljuje
Glagoljica je prvo pismo kojim su Hrvati bilježili svoj materinski jezik već u 10./11. st. Ćirilica se za zapisivanje hrvatskoga jezika počinje upotrebljavati u 12., a latinica u 14. st.
Najstariji su sačuvani hrvatski spomenici na kojima je glagoljski natpis uklesan u kamen iz 11. i 12. st.: Plominski natpis, Supetarski ulomak, Grdoselski ulomak, Valunska ploča, Krčki natpis, Bašćanska ploča… Oni su pisani glagoljicom prijelaznoga oblika iz oble prema uglatoj.
Zlatnim se razdobljem hrvatskoga glagoljaštva smatraju 14. i 15. st., iz kojih je sačuvano 30 rukopisnih brevijara, 17 misala, 3 psaltira, 2 rituala, niz fragmenata liturgijskih tekstova, više zbornika te mnogo pravnih i drugih spisa.