Nerina Sarkotić nas je tekstom koji donosimo u nastavku podsjetila na važnost očuvanja tradicije. Čitajući tekst i Vi ćete se, vjerujemo, prisjetiti dvorišta svojih baka, djedova, susjeda, obitelji. Možda su i oni pleli plotove od pruća!
“Malenim narodima poput našega očuvanje tradicije je vrlo važno za opstanak, a jedan dio naše tradicije čine i plotovi. I to naročito oni pleteni od pruća, kao ekološka gradnja i dio očuvanja tradicije. Pletene su ograde u našim krajevima odavno poznate, od izgradnje kuća i ograda, pregrada pa do utvrđivanja riječnih obala ili izgradnja brane.
Jeftino i dostupan materijal koji uz pomoć mašte i vještih ruku stvara čuda i malena umjetnička djela i danas unatoč polakom padanju u zaborav, nalazi svoj put do ponovne upotrebe i novih obožavatelja.
Za gradnju ograda od pletera koriste se uglavnom bagremovi stupovi zbog otpornosti na truljenje, a sam pleter radi se od mekšeg pruća koje lakše podnosi savijanje. Uglavnom su to svibovina, vrba i lijeska, ali nije uvjet jer pleter nema zadana pravila. Najbitnije je da je materijal lako dostupan i da se može dobro plesti. Ostalo je mašti na volju!
Ograde od pletenog pruća vraćaju se u modu, a spoj ekologije i tradicije koji nude nalazi sve više poklonika koji ovim načinom uljepšavaju kako gradske, tako i seoske vrtove. A kako se grade ograde od pruća dobro zna i graditelj Mihael Đilas koji je od Krapja pa uzvodno sve do Desnoga Dubrovčaka spojio ekologiju i tradiciju u lijepe pletene plotove koji ukrašavaju i okućnice i vrtove.
Kad kaže da radi ekološki, graditelj Đilas misli na amorfu, izuzetno invazivnu vrstu čije pruće uzima za gradnju i na taj način doprinosi smanjenju njezina negativnog utjecaja na okoliš. Tijekom godina prućem je opleo mnoge visoke povrtne i cvjetne gredice, vrtove i okućnice, a često ga koristi i jednostavno kao ukras i podsjetnik na vrijednost tradicije.
Pleter je izuzetno ekološki način gradnje, sasvim je besplatan, a u vještim rukama nastaju prava mala čuda.”
