Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju, 1. prosinca 2024., u crkvi Presvetog Srca Isusova u Tišini Erdedskoj (župa sv. Josipa Radnika u Sisku) misno slavlje i tom prigodom blagoslovio ovu u potresu stradalu crkvu. Kako je istaknuo domaći župnik fra Ivan Bradarić, ova crkva sagrađena je 1936. godine zauzimanjem samih mještana, a 1937. blagoslovio ju je sisački župnik Ivan Hulenić. Godine 1977. dograđena je sakristija, a nakon temeljite obnove 2000. godine blagoslovio ju je tadašnji nuncij u RH Giulio Einaudi. U potresu 2020. godine srušen je zvonik, a cijela crkva bila je teško oštećena te su vjernici, sve do sada, bili primorani slaviti mise u društvenom domu. U obnovi nakon potresa uređena je lađa i podignut zvonik, a koji još čeka postavljanje kape i bojanje.
Slavlju su, uz brojne okupljene mještane, nazočili i članovi KUD-a „Tišinčani“ u narodnim nošnjama te načelnik Općine Martinska Ves Stjepan Ivoš.
U homiliji biskup Košić izrazio je radost zbog blagoslova ove crkve i njezinog otvaranja za bogoslužje. Poručio je da, iako je ovo doista lijep događaj, treba se uvijek prisjetiti da smo ipak mi ta živa Crkva kojoj mora biti prije svega do susreta s Bogom.
„Crkve kao građevine i spomenici kulture jesu lijepe i pozivaju nas da razmišljamo o nekom drugom životu, ne samo o zemaljskim stvarima, ali što će nam sve to ako nema ljudi i vjernika? Danas u biskupiji obnavljamo mnoge crkve i kapele, pa i našu katedralu. Dosad smo obnovili desetak crkava, još ih imamo četrdeset tri, od kojih se trenutno šesnaest obnavlja, a na sedamnaest još nije započelo. Ipak, nije najvažnije imati prekrasne katedrale, prelijepe crkve, spomenike kulture – važniji su ljudi. Kada Europa daje novac za njihovu obnovu, oni u njima vide muzeje, mjesta za turistička razgledavanja, da se dive gotici, romanici, baroku. No nama, Crkvi Božjoj, svaka je crkva bitna i draga, bila velika ili mala, zato što u njoj slavimo svetu misu, molimo i doživljavamo Božju blizinu. Zato se crkva blagoslivlja, da se sjetimo kako smo mi ta živa Crkva koja je potrebna tog prostora da bismo ovdje susretali Boga,“ poručio je biskup.
Biskup je podsjetio i kako danas započinjemo novu liturgijsku godinu koja počinje došašćem, a kojim se ujedno pripremamo za proslavu Božića.
„Tako nas i danas Riječ Božja, ove prve nedjelje došašća, priprema za dolazak našeg Spasitelja. Pripremati se za Božić možemo na više razina. Uglavnom to ljudi čine nekim vanjskim sjajem, pripremom hrane, čišćenjem kuća… Ali još važnije od svega toga je nutarnja priprava. Crkva nas poziva da u tom vremenu došašća mislimo na svoju dušu, da se očistimo od grijeha, da se ispovijedamo, da budemo dostojni susreta s Kristom koji dolazi. Gospodin je jedanput došao, prije 2024. godine, ali je isto tako rekao da će ponovo doći na kraju povijesti, kad sve završi i sve se raspadne. Tada će on doći da nas spasi. Međutim, između tog prvog i ovog drugog dolaska postoje neprestani dolasci, i Isus je s nama. On je rekao: ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’, te ‘Gdje se okupljaju u moje ime dvojica ili trojica mojih učenika, i ja sam s njima’. On je u svetim sakramentima. On je u kruhu i vinu u Svetoj Euharistiji, on je u sakramentu pomirenja, kada se ispovijedamo i opraštaju nam se grijesi. On nam to oprašta. On je u sakramentu bolesničkog pomazanja, kada smo u bolesti i trebamo Božju snagu, Božju milost. On nas jača. On je blizu nama u krštenju, u vjenčanju. U svim tim sakramentima otajstva našega spasenja on je blizu nama. I kada mu se molimo i kada se okupimo, molimo krunicu ili litanije, križni put i sve ono što nas Crkva uči i što smo kao maleni naučili da bismo tako Boga slavili. Ali najbliži nam je zapravo Bog u našim bližnjima – u onima koji trpe, koji trebaju našu pomoć, koji žele da ne budu sami i da ih ne zaboravimo,“ rekao je biskup te na kraju istaknuo primjer Majke Terezije i njezine pouke o „pet prstiju“ koja nas podsjeća da sve što činimo za druge, činimo za Krista.
Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i fra Ivan, zahvalivši svima, a posebno mještanima Tišine Erdedske koji su dali svoj doprinos obnovi crkve i pripremi slavlja. Na kraju je izrazio radost što nakon četiri godine konačno vjernici ovog sela imaju svoj bogoslužni prostor te nadu kako će, uz Božju pomoć, uskoro biti završena i obnova zvonika.
